Da Davore Šukeru, sjebali ste nogomet !

Odgovor Davoru Šukeru na pitanje zašto HNS-u navijači viču „nogomet ste sjebali“:

1. Nepoštivanje FIFA, UEFA i HNS Statuta • Ugovori igračima duži od 7 godina
• HNS u više navrata dopustio GNK Dinamu registriranje maloljetnika ugovorima dužim od 3 godineposebnim aneksima
• Klubovi javno zabranjuju igračima igrati protiv matičnog kluba kada su na posudbi unutar istog natjecanja, iako ne postoje odrednice unutar statuta, ni HNS-a, ni UEFA-e
• Netransparentnost poslovanja saveza (je li itko vidio revizorsko izvješće ovog tijela koje brine o nogometu?)
• Povezanost Lokomotive i Dinama, te oduzimanje, pa ponovno licenciranje Lokomotive
• "Odbor za hitnost“ - Statut HNS-a otvoreno izglasan u smjeru da odluke može donjeti samo 7 ljudi
• Statut Dinama - članovi skupštine Dinama ujedno članovi drugog kluba
• Premda su licenciranjem godinama pravljene brojne greške, nitko ne odgovara
• HNS se kršenjem statuta (licenciranjem klubova i registriranjem igrača) otvoreno stavio u zaštitu jednog kluba i privatnog projekta/kapitala

2. Katastrofalna sudačka organizacija
• Katastrofalna delegiranja sudaca bez sankcija po delegate
• Smiješno kažnjavanje sudaca koje više izgleda kao zavaravanje javnosti
• Različiti kriteriji prilikom bitnih sudačkih odluka
• Predvidivost odluka prema klubovima koji glasuju protiv HNS-a
• Ne postoji sistem recipročnosti prema regionalnom ključu kod izbora sudaca
• Ogroman broj ljudi napreduje po rodbinskom ili podobnom ključu
 
3. Katastrofalna povezanost cijelog sistema disciplinskih odluka
• Povjerenik HNL-a Jospi Brezni nesavjesno i neravnopravno odrađuje svoje obveze
• Disciplinski sudac HNL-a Krešimir Vlajčević kažnjava različito za iste propuste
• Disciplinski sudac Tin Dolički povezan u kartelu GNK Dinamo – NK Lokomotiva
• Arbitražni sud kao fikus sa glasom više na strani HNS-a
• Neravnopravnost i nepridržavanje svih odredbi kod licenciranja klubova
• HNS se otvoreno stavio u zaštitu jednog kluba i privatnog projekta/kapitala

4. Netransparentna povezanost vanjskih suradnika
• Dekod, Maxmara, Ban tours - uvijek isti partneri
• HNS se otvoreno stavio u zaštitu jednog kluba i privatnog projekta/kapitala
 
5. Katastrofalan odnos prema navijačima
• Propust u organizaciji utakmice Rijeka-Hajduk pokušao se prikriti „voucherima“
• Podjela ulaznica reprezentacije uvijek izaziva sumnju u netransparentnost
• Domaćinstvo utakmica lažno prikazano da mora biti na Maksimiru
• HNS se otvoreno stavio u zaštitu jednog kluba i privatnog projekta/kapitala
 
6. Nogometni kamp
• Guranje projekta kampa u centru grada kao jedinstveni primjer u svijetu
• Neulaganje u ostatak države – regionalni kampovi, stadion u Vukovaru?
• HNS se otvoreno stavio u zaštitu jednog kluba i privatnog projekta/kapitala
 
7. Reprezentacija
• Po svim uzrastima guranje stručnog i igračkog kadra GNK Dinama
• Romeo Jozak proveo dvije godine u sukobu interesa (paralelno voditelj OŠ GNK Dinama i predsjednik Stručne komisije za mlađe uzraste HNS-a)
• S tim odlukama utječu na transfere i odluke talentirane djece iz svih hrvatskih klubova
• HNS se otvoreno stavio u zaštitu jednog kluba i privatnog projekta/kapitala

Jer ovaj HNS nije Hrvatski nego "privatni". Ne postoji regionalni koncept recipročnosti u službama HNS-a niti neutralnost u odlukama. Ne postoji sportska neizvjesnost, kako u bitkama za vrh tako i u onoj za opstanak. Cijela javnost se sprda sa smiješnim odlukama na utakmicama, nekim golovima, samoj organizaciji. I prije same sezone poznato je kako će završiti.

Možda Vama nije čudno da su baš sve ključne odluke u toj službi kontra nekih klubova, a uvijek za jedan. Možda je Vama u redu da se igrači Dinama miču igračima Osijeka. Možda je Vama suđenje u redu. Plasman u Brazil je uspjeh, ali samo iz razloga jer nitko povezan sa odabranom A selekcijom nije u Hrvatskoj, tako da se taj plasman ne može ni računati pod uspjeh HNS-a. Dapače, u trenutku kad su se Štimac i Mamić upleli u guranje Sammira i Halilovića skoro smo i to izgubili.

Da hrvatski nogomet nije sjeban, tada bi imali nekoliko sudaca koji će sudit u Brazilu na Svjetskom prvenstvu, tada se Čopa ne bi guralo na sve načine preko medija u reprezentaciju nego bi on bio siguran putnik, tada bi bilo bar 10 igrača iz HNL-a u reprezentaciji, tada Platini ne bi na proslavi HNS-a upozoravao da puno toga smrdi u HNS-u (od namještanja utakmica do Širića), tada ne bi svako malo na naslovnicama bile afere iz HNS-a, tada bi HNS imao najmanje 4 regionalna kampa, tada bi stadioni bili puni, tada bi se organizirali javni okrugli stolovi i transparentno se odgovorilo na pitanja koja se tiču nogometa u Hrvata. Samo Vi od odgovornosti, transparentnosti i javnosti bježite jer je najlakše sve svaliti iz udobnosti svoje kožne fotelje na navijače. Čak je i FSJ na Terazijama za delegiranje sudaca koristio "šešir" i ždrijeb.

Da malo otvorite oči vidjeli bi da se i Svjetski sindikat igrača sprda da se kod nas namješta čak i tablica strijelaca, pa je recimo Sammir jedno vrijemo pucao prilično penala i  slobodnih udarac sa 20 metara. Istovremeno Čop daje golove iz zaleđa i penala dok se u istoj utakmici samo minut prije igračima Hrv. dragovoljca sude nepostojeća zaleđa. Ali to Vama nije čudno. Kako će Vam biti kad ste navukli "privatne naočale" pa Vam je bitnije da se vozate po Hrvatskoj u limuzini Zdravka Mamića umjesto da ostane na proslavi rođendana RNK Splita. Ne ulazimo u to šta ste radili u limuzini. Isti taj Zdravko Mamić izazove incident na Poljudu preskačući ogradu i provocirajući. I sad bi mi trebali očekivati da će ga HNS kazniti, makar ga je i policija kaznila.

Svugdje u Svijetu kazna za službene osobe je 5 puta gora od navijačke, ali mi živimo u Hrvatskoj. U sjebanom hrvatskom nogometu.

Dakle Davore Šukeru, sjebali ste hrvatski nogomet, po nama ste se stavili u službu jednog kluba i privatnih projekata. I šta se nas tiče, to vas čini "pederima". Duboko ulazite jedni drugima "titrajući jajca" da bi ste si ugodili. Prema Vašim izrazima lica, ponavljanjem istih djela, ne mijenjanjem situacije, to vam  izgleda odgovara. Vjerojatno ste zadovolj(e)ni.

I ne vidimo šta je tu uvredljivo kod riječi „pederi“. Zar riječ "peder" nije uobičajena u narodu za mušku ljubav? Ovdje se koristi u prenesenom značenju pa vas to buni jer ne možete toliko daleko razmišljati. Očito je da se u HNS-u muškarci jako vole međusobno. Svih 7 odabranih u Odboru za hitnost su muškarci, svi disciplinski suci su muškarci, svi bitni nogometni suci su muškarci, sve odluke donose muškarci. Kad se uzmu činjenice kojima ste Vi muškarci u HNS-u "opalili" po nogometu koji je isto muškog roda onda je jasno da se očito radi o nekoj, prenesenoj, "muškoj ljubavi". U slengu se može to zvati "pederom", "gejom" ili "ljubavlju istog spola", nebitno, ali očito da ste razumjeli. Nema Vam tu ništa homofobno. Dapače, ta rečenica promovira mušku ljubav. Jer, zašto se muškarci ne bi smjeli voljeti ? Čak bi vi svojom izjavom da je rečenica "HNS pederi, nogomet ste sjebali" homofobna, trebali biti prijavljeni kao homofob (sumnjam da će dežurni policajac Dolički to napraviti) jer potičete sumnju da pederi ne postoje. Meni je posebno zanimljiva slika Zdravka Mamića u tajicama kada je gostovao u emisiji "Svlačionica" Roberta Knjaz kao baletan. Ugledajte se na Zdravka kako priznaje da postoji muška ljubav. Davore, dakle, i pederi postoje, i oni su ljudi. Istina, možda neki i nisu. Ali to je već neka druga tema.

Osim toga, vaša "muška ljubav" je nasilna prema nogometu tako da to već spada i pod silovanje hrvatskog nogometa, ali nećemo otvarat još jednu tako grubu riječ ....

Benfica kao Atletico Madrid

Uvjetno rečeno „mali klubovi“, koji su jednostavno iskoristili rupe u propisima te na mala vrata stigli do završnica europskih natjecanja. Kako je već bilo detaljno opisano na slučaju Atletico Madrida, i Benfica se financira na isti način. Igrači Benfice su samo djelomično vlasništvo kluba. Bolje rečeno, postotak prava na njih polažu treće osobe. Tu se ne radi o službenim agentima koji su već u igri nego o različitim fondovima ili pojedincima koji otkupljuju vlasništvo nad igračima te isplaćuju klub odmah novac. Klub na taj način pokriva svoje tekuće poslovanje, ali zarađuje manje prilikom prodaje tih igrača.

Benfica je 2009.godine osnovala svoj Stars Fond gdje se uvijek nalazi 12 igrača čijim postotcima se trguje. Tako recimo Benfica kao klub godinama posluje negativno, a Fond pozitivno. Uostalom, prilično čudno bude gledati listu najbogatijih klubova, a tamo među prvih 20 nema Benfice i Porta čiji transferi svaki prijelazni rok pune medije. Na nekim igračima Benfica ima mizernih 10% vlasništva što je najmanje koliko klub može imati prema Statutu fonda. Tako je od prodaje Angela di Marie dobila tek 40% vrijednosti, od Ramiresa tek 20%. Benfica slično Atletico Madridu ima ukupni dug od preko 400m eura, godišnje prihode od 111m eura, posluje godišnje sa oko 10m eura u minusu. Jedina razlika je da nije više ni svom svojom imovinom kompletno pokrivena, i tu je u minusu 25m eura. Tako da se jedino ovakvim načinom poslovanja može dovući do rezultata koji joj mogu osigurati stabilnost. Budućnost je i dalje prilično upitna.

Nakon izlazaka svih tih financijskih rezultata cijena dionica Benfice je debelo skliznula, ispod 0,5 eura. I nije se puno dizala usprkos odličnim rezultatima na nogometnom terenu u prvoj polovici 2013. godine. Iako se sredinom godine oporavlja na 1,1 euro, ispadanje iz Lige prvaka u studenom ju je ponovno baca na 0,6 eura. I onda 31.siječnja 2014. Benfica objavljuje da je prodala 90% prava na Rodriga i Gomesa fondu Meriton Capital Ltd. za 45m eura, osigurava titulu, odlično igra u Europi, dižu se cijene igrača, klubovi ih gotovo rezerviraju, i dionica je skočila na 3,02 eura u ožujku da bi opet kvartalnim izvješćem  pala na trenutnih 1,84 eura. Jer ni takvi iznosi ne mogu spasiti tako jednostavno klub koji zbog velikog ukupnog duga plaća ogromne kamate.

I kako je to čudno što se sve događa kod Benfice koja ima nevjerojatnih 256.000 članova od kojih samo na račun članarina dobiju 10m eura. Oko 40m eura imaju na račun komercijalnih prihoda od sponzora, 40m eura imaju na račun prihoda oko utakmica, samo debelo zaostaju za TV pravima koja su u Portugalu radi ekonomske situacije i broja stanovnika mizerna. Stoga su odlučili raskinuti sve ugovore i prava na TV prijenos ostaviti klubu. Po cijeni od 10 eura mjesečno. I nisu puno postigli, ostali su blizu iznosa koji su dobivali od prodaje prava TV kućama, oko 20m eura. Prihod im je i dalje tu najmanji u odnosu na ostale europske klubove koji imaju prilično manji broj članova, ali imaju jači brand pa imaju najviše navijača globalno. Npr. navijač Real Madrida nije nužno član kluba, ali će rado kupiti dres Ronalda i sa njim šetati ulicama Kine i Japana. Jednako takav je i omjer cijene ulaznica.

U Engleskoj je postotak u ukupnom prihod 2011. bio raspodijeljen ovako: prijenosi 51%, ulaznice 26%, sponzorstva 23%, dok na zaradi od prodaje igrača nema ništa na ukupan prihod 2,479 milijuna eura.

U Portugalu je ovako: prijenosi 17%, ulaznice 19%, sponzorstvo 16%, prodaja igrača 48%, uz ukupan prihod 316m eura.

Zaključak je da je vlasništvo trećih osoba nad igračima pomoglo ovim klubovima da dosegnu zvijezde iako im je budućnost prilično upitna. Atletico Madrid će imati puno više koristi jer je Liga prvaka puno izdašnija u svom nagrađivanju dok Benficu i uz sav ovaj uspjeh čeka velika neizvjesnost.

Jednako tako kod nas očekuje Dinamo, koji velikim ulaganjima pokušava stići do istih tih zvijezda iz loga Lige prvaka, samo pad s ovakvih visina je strašan. Kod Rijeke imamo kako je nagašeno i u slučaju Atletica tu vrstu vlasništva igrača treće strane koja jednako tako znači veliko ulaganje, a malu zaradu kasnije pa se mora prodavati prvog strijelca u Kinu. Rijeka jednako tako zbog lošijeg koeficijenta već u 3.pretkolu EL može naići na nepremostive prepreke u imenima kao što su Lyon, PSV, Villarreal, Anderlecht, Viktoria Plsen, Hull City, Torino, Dinamo Moskva i Vitesse pa tresnuti jednako tako jako s velike visine.

Jedino Hajduk ima pravilan način rada i veliku bazu navijača koja uz probuđen marketing donosi nešto, samo i to je malo na ovakvom tržištu kakvo je naše. Dovoljno za preživiti i stabilno raditi, ali prilično upitno za ovakva Europska natjecanja gdje priliv novca suparnika samo za TV višestruko premašuje naše budžete.

Logičnije bi bilo našim klubovima lobirati zajedno sa ostalim „srednjim“ klubovima za posebno europsko natjecanje („Srednja liga prvaka“) umjesto letjeti prema zvijezdama bez dovoljno snage. U toj Ligi bi svakako duže trajali, više zaradili te privukli brojne sponzore. Sudjelovale bi recimo države od 15-30 mjesta sa UEFA rang liste. Klubovi bi vremenom ojačali, kako igrački tako i financijski pa bi recimo mogli s vremenom mogli nastupiti i u onoj „Velikoj ligi prvaka“. Čak je Brbić i izjavio nešto u tom stilu da se događalo na Skupštini profesionalnih EU klubova (ECA), ali kao da ga nije nešto posebno zanimalo.

Samo tko sam ja da našima savjetujem takve stvari, neka neki samo lete, neće dugo.

Atletico Madrid – rizični poslovi današnjeg nogometa

Bez rizika nema profita, najčešća je poštapalica u poslovnom svijetu. Poseban naglasak se može primijeniti na nogomet koji je sigurno najrizičnija sporedna stvar na svijetu . Rizik, osim profita, naravno može donijeti i propast, šta je puno češći slučaj. Nogomet je za razliku od običnog biznisa stalno pod stresom jer obično vojska ne baš prijateljski nastrojenih navijača kluba nema strpljenja. U današnje, skupo, vrijeme nemaju strpljenja ni vlasnici. Nekad se Fergusona, u ManU da proradi mašina, čekalo i pet (5) godina, a danas Moyesa ni godinu (1) dana. Vrijeme je novac, a kod ovih ogromnih biznisa doslovno opstanak na tržištu.

Svatko zna osnove uobičajenog  poslovanja. Radiš, ostvariš neku dobit koju ne možeš pojest, popit i potrošit, i ako nešto ostane, ulažeš dalje. Hrvatski način recimo je da trošiš novce dobavljača na rizične poslove, ostaneš svima dužan, zatvoriš firmu pa odmah otvoriš novu. Kod nogometa je to malo zajebano, upravo radi one vojske navijača. Hrvatski način ulaganja u nogomet je bio sulud. Gomila nesposobnih ljudi koja glumi zapadno-europski način bez ikakve osnove. Tek Zdravka Mamića neka plaćena piskarala ovdje zovu „uspješnim menadžerom“. „Uspješnost“ se vjerojatno postigne na način da HNS i Grad Zagreb postanu sponzori i štit privatnog kapitala. Naravno, uz jednu uspješnu, Bogom danu, generaciju igrača. I čak uz sve upregnuto Dinamo će teško opstati u ovoj trci.

U onom drugom, zapadno-europskom, bogatom dijelu nogometa, ogromna ulaganja imaju neku osnovu, neke noge na kojima sve to stoji zbog velike zarade. Istina, noge su staklene, ali nekad i uspije. Samo takav posao danas traži gotovo bezgriješnost i u nastavku poslovanja. Nema spavanja. Pitajte Moyesa.

Priču Atletico Madrida je nemoguće započeti bez kontroverznog vlasnika Jesus Gila, preminulog 2004. Desničarski političar koji je zbog populizma kao predsjednik kluba (1987-2003) radio ekscentrične ispade svih vrsta, čime je ostao najprepoznatljiviji. Posljednju, osmu (8) titulu, prije ere Jesus Gila, Atletico je osvojio 1976.godine. Jesus je dugo pokušavao velikim ulaganjima, ali bez uspjeha. Redali bi se treneri i igrači kao na tekućoj vrpci, godinu za godinom. Najbliži tituli je bio Tomislav Ivić koji je 1990/91 bio drugi u prvenstvu te osvojio kup. Konačno, Atletico osvoja titulu 1996. Naravno, cijena je bila previsoka. Porezne prevare preko investicijskog fonda 1999. godine dovode do uvođenja državne uprave u klub te Atletico ispada u drugu ligu.

Nakon dvije godine Atletico se vraća u prvu ligu, ali u međuvremenu dok je bio u drugoj ligi mora prodati igrača u vrijednosti 100.000.000 eura. Između ostalih, Hasselbaink odlazi u Chelsea za 22m , Jose Mari u Milan za 19m, Valeron u Deportivo za 11m, Ballesta u Valenciju za 10m.

Naravno, prva liga traži ponovno ulaganje i zaduživanje. I kolo sreće se ponovno pokreće. Kakav otac takav sin. Nakon smrti Jesusa, njegov sin Miguel postaje vlasnik sa 56% dionica i stalno je u sukobu sa predsjednikom kluba. Jedan drugome kroz odluke koje donose rade dišpete, treneri i igrači se mijenjaju kao na traci pa klub u idućih sedam (7) godina samo na transferima gubi čak 165m eura. U to je uračunata i prodaja Torresa za 38m eura Liverpoolu. Ukupni dug Atletica do 2011. godine iznosi nevjerojatnih 514.000.000 eura, a još je nevjerojatnije da mu je prihod samo 100m eura šta pokrivenost duga te godine čini samo 19%. (Barcelona i Real ga pokrivaju sa 80% !)

Kako je to moguće ?

 Atletico je dobro pokriven imovinom (taman pokriva sav minus), istina to nisu novci, ali na osnovu toga se dobiju krediti i povjerenje investitora. Naravno, nekretnine i igrači su poprilično rizični pa je i kamata ogromna. Atletico na toliki dug plaća godišnje u prosjeku 13m eura samo na račun kamata. Dug je raspoređen prema najvećim potraživanjima na slijedeći način: za porez se duguje 215m eura, 77m bankama, 55m za transfere, 52m zaposlenicima. Od toga je najteže šta je polovica duga kratkoročna. Na ogroman dug španjolskih nogometnih klubova reagira i Europska komisija i prijeti uvođenjem sankcija. Posebno je upečatljiv ovaj dug Atletica državnim institucijama koji najviše apostrofiraju njemački nogometni klubovi pozivajući se na tržišno natjecanje. Atletico se nalazi pred zidom i kompletan transfer Aguera od 45m eura odlazi poreznim institucijama. Dug prema njima pada sa 215m na „samo“ 155m eura. Španjolski klubovi se obavezuju da će od TV prihoda svake godine odvajati 35% u fond za pokrivanje dugova. Samo, kako je moguće da državne institucije toleriraju dug Atletica ? Zato jer po ugovoru Atletico plaća 5% kamate, a taj dug se vuče još iz 2000.godine.

Pritiskom Europske komisije i Finacijskog fair-playa čini se da je kraj ovakvom poslovanju Atletica, a samim time i uspješnim rezultatima jer praktički moraju pokriti brzo većinu dugovanja.

Samo tada se Atletico hvata druge „kvake“. Vlasništva treće strane nad igračima. U slučaju Falacaa to je super agent Jose Mendes koji je s vremenom došao do 60% vlasništva nad Falcaom. Atletico uz Falcaoa ima još 5 takvih igrača. Engleski savez je zabranio vlasništvo treće strane i predvodnik je da se isto uvede u cijeloj Europi. Trećim vlasništvom ucjenjuje se igrača i klub u kojem igra, uvjetuju se transferi ili zabranjuju. Narušava se i natjecanje. Posebno je to bilo vidljivo na utakmicama Real Madrida i Atletica gdje je Jose Mendez imao svojih 10 stranaka. Više nego klubovi sami. Njegov utjecaj na rezultat je mogao biti ogroman. NBA je ovakvo nešto davno zabranila.

Ovo naravno nema veze sa radom Simeonea na terenu (o tome nekom drugom prilikom), koji će fantastičnim rezultatima pomoći da se sve godinama nagomilane finacijske dubioze bitno poprave.

Zarada Atletica u sezoni 2012/2013 je iznosila 120m eura čime su došli na dvadeseto (20) mjesto u nogometnom svijetu. Najviše zarađujući od TV-a 52,5m eura (44%), sponzora 40m (33%) te od ulaznica i na stadionu 27,5m (23%). Naravno, bez kredita državne porezne službe i vlasništva trećih nad njihovim igračima otišli bi u stečaj ili ne bi mogli priuštiti igrače za ovaj svoj uspjeh.

Iz ovih brojeva nevjerojatne zarade svima jasno da čak ni Bandićev, Šukerov i Mamićev Dinamo koji ujedinjuje mnoge institucije neće dugo izdržati. Uvidjevši to, pokušavaju nas gurnuti u neke nove Yugo-lige čime bi htjeli podignuti zaradu od TV prava i prihod od sponzora, nevezano ako tko u toj njihovoj trci za lovom izgine. Rijeka je jedan mali Atletico u kojem su igrači vlasništvo treće strane, Dinama. Hajduk je u toj trci za Dinamom gurnut u ponor ogromnih dugova i u procesu je sanacije da potpuno ne nestane. Trka za rezultatom i privatnim vlasništvom već je prikazana u primjeru CSKA Sofije.

Vrati pare Ankice, ili, gdje su nestali novci Davore ?

Izvršni dopredsjednik HNS-a Damir Vrbanović početkom je tjedna na presici u Vukovarskoj ulici u Zagrebu pojasnio da od nove sezone svi klubovi koji se natječu u Prvoj ligi moraju imati video nadzor i brojač gledatelja.Brojač gledatelja je do sada bio u B kategoriji uvjeta za licencu, što znači da se i bez njih može licenca dobiti, ali će klub bez njih morati platiti kaznu (kao što je Slaven Belupo kažnjen s 10.000 kn).  Iz izjave se moglo zaključiti da se nešto promijenilo u odnosu na već postojeći pravilnik iz 2012., ali Tomislav Pacak, glasnogovornik HNS-a, pojasnio nam je da se ustvari ništa ne mijenja, te da je video nadzor obavezan, a stadioni bez brojača mogu proći samo uz novčanu kaznu klubovima.

Sjetili smo se novaca iz UEFA-e i FIFA-e za brojčanike i video-nadzor o kojima je govorio Davor Šuker. U jeku bitke HNS-a da se Udruga prvoligaša ukine (19.03.2014.) predsjednik HNS-a je izjavio sljedeće:

- U ovom trenutku jedino Dinamo ima novca, jer je zadnjih desetak godina perfektno radio. Ako imaš devet klubova koji na svojim računima nemaju puno novca, postavlja se pitanje čemu ta udruga služi. HNS može pomoći svim klubovima i želi im pomoći, ali ne možemo preko druge Udruge. Ako kažemo gradonačelniku Osijeka da neće morati izdvojiti 100 tisuća eura za video nadzor i ticketing, on će biti presretan. Liga 10 je pun pogodak, a kada uvedemo ticketing bit će i 20 posto više gledatelja, a sve to imamo iz UEFA-e i FIFA-e.

S obzirom na to da Udruga ipak na koncu nije ukinuta, je li ovo još jedna kazna iz HNS-a? Prvo su članovima Udruge ukinuli mjesto dopredsjednika u Izvršnom odboru HNS-a, a sada su ignorirali obećanje i najavljene novce kojima bi pomogli poboljšanju infrastrukture svih prvoligaša? Iz navedenog, izgleda kao da su UEFA i FIFA dale novce za video nadzor i ticketing i HNS ga je dužan proslijediti klubovima, ali ne može preko Udruge? Postavlja se pitanje zašto bi uopće trebao novac ići preko Udruge? Zar HNS ne bi mogao klubovima uplatiti na isti način kao što uplaćuje novce iz fonda UEFA solidarnosti (HNS proslijedi jednak dio novca koji UEFA daje iz zajedničkog fonda Europskih natjecanja svim klubovima direktno)? Osim toga, neće Udruga koristiti i stavljati brojače i video nadzor, nego upravo pojedini klubovi.
Glasnogovornik Pacak kaže da o financijskoj pomoći klubovima za video nadzor i brojčanike odlučuje Izvršni odbor HNS-a i nije nam potvrdio da postoje dedicirani novci za navedeni projekt. Što je točno predsjednik mislio, glasnogovornik nije znao te nam je pojasnio da ćemo to morati pitati Šukera kada dođemo do njega, ali je dao svoje mišljenje:

- Sigurno možete i sami razumjeti zbog čega bi bilo jednostavnije i logičnije kada bi klubovi zajednički tražili ponudu za rješavanje tih problema nego kada svaki to čini pojedinačno, jer se kroz Udrugu ne mogu dogovoriti.

Odgovor koji ne otkriva mnogo, ali nameće se pitanje jesu li iz HNS-a željeli organizirati natječaj za brojčanike i video nadzor te ih kupiti ili sufinancirati, ali to sada neće napraviti jer klubovi imaju svoju udrugu? Možda je to povezano s činjenicom da je HNS-ov partner za ticketing sustav tvrtka Dekod telekom, u kojoj je zaposlen Kristijan Cvrk, sin Zorana, povjerenika za sigurnost HNS-a, i preko koje HNS već godinama distribuira karte za utakmice reprezentacije. Slično kao što travnjake diljem Hrvatske obično obnavlja tvrtka Maxmar sport d.o.o. Milana Sakomana, oca Miljenka i direktora stadiona Dinama i Krešimira Mifke, nekadašnjeg referenta za članstvo u Dinamu.