Gol Osijeka za pobjedu, šaljite na adresu UEFA

Ima jedna poštapalica. Taman čovjek naučio domaću životinju da ništa ne jede, da na njoj uštedi, i ona ubrzo umrla. Slična je i naša medijska slika. Naučeni na velike negativnosti na sve strane u nogometu, navikli se mediji i sada ne reagiraju više ni na tako očite stvari. Vijest umire. Bitnije su prvoaprilske šale od stvarnog, iskonskog sporta.

Zato ja moram izvaditi na vidjelo nešto sumnjivo pa neka netko pošalje na adrese UEFA-e i FIFA-e, naravno, ako misli da za to ima osnove. Zašto u krovne organizacije, zašto ne u HNS ? Pa zato šta možda u HNS-u nema dovoljno stručnjaka da ovo procjene jer da ima sigurno bi sami pokrenuli nekakvu istragu. Čisto da je pokrenu radi sumnje, jer je namještanje jako teško dokazati. Samo iznutra ili ozvučenjem ala Maleš. Logično je da ga sudionici neće sami priznati makar ih pritusnuli neoborivim dokazima (možete li zamisliti situaciju da recimo Antolić i Leko ili igrači Osijeka izađu nakon utakmice i kažu "da namjestili smo"). Ovakomože se samo sumnjati, ali i nedopustiti da potone. Možda neće ni UEFA poduzeti neke korake, možda nema ništa sumnjivo ni njima, ali čisto da imaju, na više adresa poslano pa i privatno. Ipak se radi o sportu i netko je uložio neke novce da igra 1.HNL, u ovom slučaju Hrvatski dragovoljac i Slaven Belupo koji su izravno ugroženi ovim rezultatom.

Posebno bi istakao RTL emisiju 1.HNL u kojoj Joško Jeličić ima odličan alat za analizu, ali zaustavlja snimku akcije trećeg gola Osijeka u potpuno krivom trenutku, navodeći Šimunovića kao krivca za gol šta apsolutno ne odgovara istini jer nema govora o ofsajdu. U istom tom trenutku, zaustavljene snimke, igrači Dinama su već daleko udaljeni od Osijekovih šta opet ne odgovara samom početku akcije kada su bili uz njih.


Kako je to moguće da 2 metra razlike preraste u više od 30 metara, i to za čak 3 igrača, i to u posljednjoj 90.minuti, i to u srazu prvog i posljednjeg na tablici, pogledajte u slikama:

Tags:

Derbi u slikama taktike

0:10 Već nakon 10 sekundi igre vidi se kako je Dinamo došao igrati, na slici svi igrači osim Šimunića na uskom prostoru Hajdukove polovice

0:28 Hajduk kreće u svojih uobičajenih 4-1-4-1, Maglica naprijed ; Andrijašević-Pašalić-Sušić-Kouassi ; Anđelković zadnji vezni. Sušić i Pašalić su blizu Ademija i Antolića , ali Hajduk čeka na svojoj polovici. 

5:50 Visoki presing Dinama u kojem Anđelković, Pašalić i Sušić imaju čovjeka na leđima na svojih 30 metara. I kad bi i primili balun, takvom pritisku se Hajdukovi igrači nisu mogli (znali) oduprijeti cilu utakmicu

14:41 Dinamo okuražen početkom u kojem je Hajduk samo čekao povučen na svojoj polovici, igra slobodno i sa samopouzdanjem isprid 25.000 gledatelja. Hajduk još pliće stoji u obrani, bez ikakvog pritiska na zadnju liniju koja u ovoj prilici ima balun, Dinamo sa 3 napadača pritišće obranu (Fernandes, Čop, Soudani).

21:11 Niti jedan igrač Dinama nije udaljen više od 4 metra od svog igrača nakon izvođenja slobodnog udarca od strane Maloče, sve se to i dalje događa na Hajdukovoj polovici. Antolić-Brozović-Ademi jedu na terenu Anđelkovića-Pašalića-Sušića, a Pivarić i Pinto blizu Vršajeviću i Miliću ne dozvoljavajući razvijanje igre ni po boku. Nakon šta je Hajduku ugašen plan A iznošenja baluna (Sušić, Pašalić, Andrijašević), nema ni plana B po boku. 

21:55 Situacija iz koje ide dubinski balun Pinta za Čop, nakon čega dolazi do penala. Pinto bez pritiska na 35 metara Hajduka. Anđelković ne uspijeva presjeći to dodavanje, Maloča mekano reagira, Milović kasnije kasno izlazi na Soudanija … penal (isti u Osijeku nije suđen Hajduku)

27:32 Dinamo vodi, ali nastavlja igrati isto. Hajduk u problemu za iznit balun. Iz ove situacije se sporom predajom baluna Sušića na centru stvara nova prilika koju ne koristi Fernandes (odlično uklizava Vršajević).

36:25 Hajduk još ne pritišće Dinamo, koji to obilato koristi pa i Pivarić bez problema odvlači Kouassija na 30 metara Hajduka, Fernandes lagano kontrolira balun. Dinamo hrabro igra, Hajduk potpuno zakočen. Bez prekršaja, bez pritiska, bez udarca u gol 1.poluvrijeme (?!).

  
53:00 ulaskom Abduholikova umisto Anđelkovića od 46´, novi raspored Hajduka, Maglica na lijevom boku, Pašalić na zadnjem veznom sa Sušićem. Bez nekog velikog pomaka, Hajduk nešto aktivniji i žustriji, ali i dalje bezopasan jer je Dinamo pun samopouzdanja kojeg je nabildao dok je Hajduk čekao 1.poluvrijeme. Dinamo nije ostatak lige gdje se sporo može izaći sa svoje polovice, za to je ipak potrebna veća kvaliteta.

64:39 Kako nevolja ne dolazi nikad sama u 54´ se ozlijedio Vršajević umjesto kojega u 59´minuti ulazi Bencun. Kouassi mora na desnog beka, Maglica je prebačen na desni bok, Bencun livo, Andrijašević desetka, Abduholikov devetka. Dinamo i dalje vrši pritisak na zadnju liniju koja za razliku od prvog poluvremena preskače balunima sredinu pa Hajduk izgleda bolje, ali bezopasno.

79:43 Posljednji pokušaj Tudora da nešto promijeni, u igru ulazi Iluridze umjesto Sušića koji se i dalje ne može nametnuti. Andrijašević preuzima mjesto Sušića, Iluridze na desetku, ali rezultat je isti. Hajduk aktivniji, ali bezopasan.

Dinamo je zasluženo pobjedio. Hajduk se nije isplatilo čekanje kao u prvoj utakmici na Poljudu kada je Pašalić sa dva gola napravio razliku. Prvenstveno jer je Mamić vodio Dinamo, a ne Ivanković. Ne zato šta je Mamić neki veliki stručnjak nego šta je veći mangup. Nije došao igrati na ljepotu nego dobit Hajduka Hajdukovom igrom. Zorno to opisuju riječi izbornika Kovača, da u derbiju nije vidio igrača kojeg bi stavio u 23 izabrana za Brazil. Dinamo je bio samo manje loš, odnosno uzeo je ponuđeno. Hajduk nije izlazio u presing, a Dinamo je radio stalan pritisak koji je rezultirao brojnim izgubljenim balunima Hajduka šta znači da je obrana bila pod stalnim pritiskom. Posebno je vidljivo bilo koliko je Dinamo bolji na taj drugi, odbijeni, balun iz prvog kontakta. Naravno, to ima veze sa kvalitetom, ali i već spomenutom žustrinom bez koje je Hajduk započeo. Kad su se i dogodile neke promjene u Hajdukovom sastavu na poluvremenu, Dinamo je već vodio i igrao sa ogromnim samopouzdanjem, šta je zadatak povratka činilo još težim. Dinamo je kvalitetniji, o tome nema spora, ali da Dinamov vratar ode sa Poljuda neocijenjen, e to ne znam kad se dogodilo. Ipak, za utjehu ostaje odličan niz od čak 18 utakmica bez poraza, a ovakve utakmice otvaraju oči o mogućnostima sastava. Upravo ključne utakmice (pred dobro popunjenim Poljudom), Dila i Dinamo, za sezonu pretvoriti u vrhunsku smo zakazali, a to može biti zabrinjavajuće pred Europske susrete. Valjda će i igrači s povratkom svih ozlijeđenih u optimalnu formu pribolit ove bolesti koji nas prate, a stožer iz svake ovakve utakmice skupiti potrebno iskustvo jer čovjek uči dok je živ. 

Poraz Hajduka nakon 18 utakmica

Zašto takav naslov nakon onakvog derbija? Zato šta je drugačiji od drugih. Zato šta nitko, ama baš nitko nije nakon ove utakmice to pomislio niti stavio u naslov. Osuditi nekoga nakon takvog niza, teško. Čak mi se svidila i izjava Tudora nakon utakmice, bili su ljudi bolji, ne radi samih riči jer ne volim tako jednostavna objašnjenja ovakvog načina poraza nego radi zaštite igrača. Nekad je bolje prispavat. 

Riječ dana: samopouzdanje

Ovih 18 utakmica gore navedenih je ujedno objašnjenje ovakvog poraza, koliko god to nekome zvučalo čudno. Kad igrač ima samopouzdanje koje nameće posjedom baluna on zna puno više nego šta objektivno vridi, isto tako protivnik ustukne nad takvim samopouzdanjem. Upravo ta činjenica je danas zbunila Hajduke. Od trenera, priko igrača do uprave. Danas je Dinamo bio Hajduk. Ta je činjenica porazna. Hajduk kakav ga ja vidim je onaj iz Maksimira, iz prvenstvene utakmice 2-2, kada je napao Dinamo visoko, sa 7 igrača. Istina, samo 20 minuta. Tu se Hajduk nametnuo, tu je Dinamo ustuknuo nad samopouzdanjem gore spomenutim, ka i cila liga, cilu sezonu.

Usput budi rečeno, u najavi ove utakmice sve je pogođeno, osim Milića umjesto Jozinovića, šta mi je malo čudno. Ne iz razloga jer mislim da je Milić nekvalitetniji nego bi Jozinović izija (pojeo) teren. Ono samopouzdanje je dakle u ovoj utakmici prouzročilo kontraefekt. Mamić je izašao visoko (šta sam očekivao od Hajduka, kao na slici gore), zalijepio Brozovića i Antolića na Sušića i Pašalića i Hajduk je bio gotov. Kad bi to netko u drugim utakmicama pokušao odigrat, Hajdukov plan B je bio bok, koji jednako tako nije danas uspio iznijeti balun, opet iz razloga šta je Dinamo i tamo izašao visoko.

Tudorov plan je bio odigrati utakmicu sa „čekom“ iza centra, sličnu onoj pobjedi 2-0, kada se ukazao Pašalić. I to je opet iz razloga samopouzdanja, ovaj put trenerskog, zaigran sa 18 utakmica u nizu bez poraza i te pobjede. Hajduk je i tada jednako čekao, u prvom poluvremenu bez nekih prilika, kasnije iz prekida otvorio vrata pobjede, Dinamo bez ispaljenog metka. Samo Tudor još uči. Velika je rezlika bila.

1. Ona utakmica je bila još prilično rano u sezoni kada se ekipe uigravaju, kada stranci Dinama nisu još ni približno navikli na ono šta ih čeka na Poljudu
2. Za razliku od Ivankovića, Mamić je "bahata baraba" ka i brat (šta je i pokazao u loži) i moglo se pretpostaviti da neće čekati ka Ivanković (uostalom biži 10 bodova), i da će znat to svoje "sa ulice" pribacit na igrače, za razliku od "profesora" koji će to u rukavicama rješavat 

Hajduk je jednostavno morao izać visoko i napast Dinamo, upravo na način na koji je Dinamo napao Hajduka, iz više razloga.
 

1. Dinamo biži 10 bodova i ova utakmica u glavama igrača Dinama nije bitnija od skakanja u duelima da se sačuvaju noge, koliko god "baraba" Mamić njih napalija, jer je to njihov mentalitet, a taj mentailitet se uvik pribaci na strance.
2. Takvom igrom ti njima namećeš svoj mentalitet, način igre i samopouzdanje prid 25.000 gledatelja. Vridiš više nego šta objektivno vridiš. Ponese srce.
3. Može ti se dogoditi suprotno od 2.
4. Ako se ne možeš nametnit kvalitetom, moraš nečim. Lako je posli utakmice reć da je protivnik kvalitetniji, kao da to nismo znali prije utakmice. Problem je izgubit bez ispaljenog metka. 

Hajduk je tom „čekom“ nabilda samopouzdanje Dinamu. Da se razumimo, nije Dinamo odigrao neku utakmicu iz snova, dapače, bio je samo manje loš. Zorno to opisuju riječi izbornika Kovača, da nakon ove utakmice teško da će netko od ovih igrača na listu 23 putnika za Brazil. Zanimljiva je istovrimeno izjava Zorana Mamića nakon utakmice da mu je žao šta nisu dali i više golova, koja točno opisuje pojam „bahata baraba“. Svaka izjava je pokušaj dodatnog omalovažavanja Hajduka, ali i pokušaj pritiska na izbornika, to jednostavno ne može iz porodice. Dinamo se posvetio "samo" razbijanju Hajdukove igre i u tome uspio. Poveo iz penala. Nešto slično kao Hajduk golom Pašalića u prvoj, i na taj način je gotovo ugasio utakmicu. Sudac je dosudio penal koji u Osijeku nije dosuđen Hajduku jer u ovoj ligi postoje tri knjige pravila nogometne igre i „slobodnog sudačkog uvjerenja“. Vjerojatno HNS i sudačka organizacija imaju tri tečaja:

1. Kako suditi u situaciji kada igrač igra rukom kontra Hajduka
2. Kako suditi u situaciji kada igrač igra rukom kontra Dinama
3. Kako suditi u situaciji kada igrač igra u normalnoj utakmici

Inače, nakaradno je izgledalo kako Ljubičić pokušava biti još jedan od odabranog sudačkog društva iz fiktivne Udruge "Ne bojte se vi ništa, sredit ću ja Hajduk", u utakmici di je Dinamo bio toliko bolji da mu ne treba sudac. Bahat na terenu na silu se htio uguzlati u tu Udrugu. Inače, samo suci nisu ustuknuli pred takvim Hajdukom, oni su čekali svoj trenutak kad su pušteni sa uzice, a samo iz razloga šta Hajduk nije pao nego se držao na samo 6 bodova razlike. Uzalud su bila i skidanja gaća drugih klubova Dinamu. Samo Hajduk igra protiv cile lige.

U svih 18 utakmica bez poraza Hajduk je uvijek imao posjed baluna oko 70% i sada se dogodila situacija da gubiš prid svojih 25.000 navijača, ne možeš razviti ni jedan svoj napad, plan B ne djeluje jer je Mamić došao sa namjerom razbiti igru Hajduka pa su i bokovi zatvoreni, a plan C nemaš (jednim razlogom jer nemaš kvalitetu za njega). 

Pokušao je Tudor sa Abduholikovim (46´), ali nije išlo, pa silom prilika zbog ozlijede Vršajevića sa Bencunom (59´) vraćajući Kouassija na beka, pa Iluridzeom (76´) umisto Sušića. Ali nije se lako vratiti u utakmicu, koja je davno bila izgubljena. U prvoj minuti, kad je Hajduk ostao čekati iza centra. Nabildali smo samopouzdanje trojcu Ademi-Antolić-Brozović, a razbili ga našem Andrijašević-Pašalić-Sušić. I tu je bio ključ cile utakmice. Kako je i najavljeno, Sušić i Anđelković u ovoj formi bi mogli biti problem jer se nećemo moći nametnuti Dinamu, i tako bi. U derbiju nema, ili bar ne bi smilo biti rezerviranih igrača. Nažalost, u Hajduka nije imao tko povući. 

Dinamo odličan u razgradnji napada. Dovoljno je reći da Ježina može ostati neocjenjen. Svi ostali blizu svojih igrača, ne dozvoljavajući Hajduku da stvori svoju već prepoznatljivu igru. Odigrali su sve kako im je Mamić nacrtao. I to je bilo dosta jer Hajduk nema individualnu kvalitetu da razbije takav blok prepun samopouzdanja.

Mali Halilović možda jednog dana bude čudo od igrača, ali čovik nikako, ka ni Mamić. Kod nas takve ljude zovu brabonjcima.

Sve u svemu više nego zaslužena pobjeda Dinama.

Poseban slučaj - Loža: Locirajte Ivu Begu, uhitite i isporučite !

Bravo Ivo Bego ! Ostali se mogu sramiti. Bez obzira šta će se neki pravdati da to nisu smijeli/mogli napraviti zbog svoje profesionalnosti, odgoja ili stereotipnim rečenicama „ne treba se spuštati na njegov nivo“. Mamić Loža je bahata baraba kojem treba cirkus, kojem treba pozornost, posebno u ovim vrimenima koja mu nisu laka. On se osjeća kao dijete bez roditelja, Pale sam na svijetu. Dovoljna je njegova rečenica: "mene više nitko ne zove u TV emisije da im ja nešto kažem, kakav je ovo svijet?". Jednostavno ga je trebalo izvesti sa stadiona. Jer tako se ponašaj u svojoj kući, u mojoj NEĆEŠ. I nije on to slučajno napravio znajući da mu Maleš sjedi iza leđa, možda je očekivao i njegovu rekaciju koja bi mogla uticati na presudu u slučaju Širić. Rekli bi u HNS-u „isprazniti taj dio tribine“, „uvesti vaučer“, „prijaviti se svaku utakmicu u policijsku upravu i tamo sjediti dok ne završi utakmica“. Tada bi moglo par njegovih prijatelja na svoje lijepe lože izvjesiti transparent „Uz Mamića sa zabranom.“ Ali to se događa nekim drugima. Rekli bi u politici: locirati, uhititi, isporučiti. Ali i to se događa nekim drugima. 

Ne živimo mi u takvoj državi. Ne živimo mi u državi Ive Bege nego u državi onih koji sjede u svojim udobnim stolicama lože, čuvajući beskičmeno svoj posao, ne reagirajući, ne želeći narušiti atmosferu države u kojoj smo taoci 1000 ovakvih bahatih baraba, bez obzira iz koje političke opcije dolazili. 

I molim Vas, osudite Ivu Begu na najtežu kaznu, a Mamića poštedite. Čisto da se vidi da mi nismo oni. Neka Turudić sudi, a svjedoci neka budu Marić, Bebek, Širić, Djedović, Pristovnik i Šimčić. Beusan u studiju može prokomentirati da je kazna Ivi Begi zaslužena jer se nije kretao prirodnim pravcem, a i ruka mu nije u prirodnom položaju za čovjeka od 77 godina. Kretanje i provokacija Mamića neka bude po slobodnom sudačkom uvjerenju u granicama dozvoljenoga. Brezni neka prijavi zbog loše organizacije utakmice Brbića i Hajduk, jer kako može Ivo Bego uopće doć blizu Mamića, pa jel zna Ivo Bego tko je Zdravko Mamić? Šukerneka izjavljuje "žao mi je šta nema više Mamića u Hrvatskom nogometu".

U drugom nastavku: Kako je to taktički izgledalo na terenu.

Naravno, jedini derbi, kojeg ove sezone imamo priliku gledat čak 7 puta. Jedan u superkupu, dva u kupu i četiri u prvenstvu. Pet ih je već odigrano. Prvi je donio Dinamu trofej superkupa boljim izvođenja penala, nakon igre u kojoj je Dinamo nešto malo bio bolji. Upravo je taj prvi susret bio preslik gotovo cijele ove polusezone oba kluba. Dinamo je ogromnim ulaganjem postigao očekivan rezultat u Hrvatskoj, loš u Europi, ali sa ne baš obećavajućom igrom, što se vidjelo i promjenom dva trenera. Hajduk je ostvario solidan rezultat sa sasvim solidnom igrom posebno ako se uzme teško stanje u kakvom se klub nalazi i trenutne mogućnosti ulaganja. Oba sastava od srpnja su se dobro promijenila.

DINAMO (4-1-4-1) Migliore - Jedvaj, Addy, Šimunić, Ibanez - Ademi - Soudani, Husejinović, Antolić, Fernandes - Čop  trener: Jurčić
HAJDUK (4-3-3) Kalinić - Vršajević, Milić, Milović, Jozinović - Anđelković, Pašalić (od 70. Sušić) - Caktaš - Kouassi, Mujan, Kiš (od 55. Tomičić) 

Dva mjeseca kasnije, 14.09. sastavi su se već prilično izmjenili u prvom srazu u prvenstvu, kod Dinamo i novi trener, Ivanković umjesto Jurčića. Drugačiji i odnosi na terenu, kao i postavke. Za razliku od prvog dvoboja i 13.000 gledatelja u Maksimiru, Split je dočekao derbi sa 30.000 koji su nosili Hajduk do pobjede. U utakmici gdje je Dinamo bio praktički bez izgledne prilike, strijelac oba gola, bio je 18 godišnji Pašalić koji je 14 dana prije odbio transfer u Cataniju sa željom da igra u Hajduku. Valjda je i za to dobio nagradu sa neba, u vidu golova koji su ga lansirali u Chelsea.

Hajduk (4-4-1-1): Kalinić - Mikanović, Maloča, Milović, Jozinović - Sušić, Pašalić, Kouassi (od 85. Maloku), Bukva - Iluridze (od 73. Anđelković)- Maglica (od 90. Milić).
Dinamo (4-2-3-1): Sandomierski - Pinto, Šimunović, Šimunić, Lima – Ademi, Pamić (od 66. Halilović) – Soudani, Sammir, Fernandes - Beqiraj (od 71. Čop).

Nakon toga slijedi novi prvenstveni dvoboj u Maksimiru, u čudnoj atmosferi, čuvene „vaučerizacije“. Dinamo s trećim trenerom, Mamić umjesto Ivankovića. Oko 9.000 gledatelja, od toga čak 7.000 na Istoku gdje su se smjestile obje navijačke skupine. Remi u utakmici koja je mogla zadovoljiti one koji su željni nadigravanja, tv gledatelje, svekoliku javnost … Malo manje je zadovoljila one koji su željni više tehničkog i taktičkog znanja igrača. Velik broj baluna u bunar, krivih dodavanja, krivih postavljanja, uvjetovao je i velik broj prilika za pojmove uvijek borbenih i tvrdih derbija. Naravno, sve ovo je prvenstveno uvjetovano Tudorovim poimanjem baluna, otvoreno, napadački, ovaj put u sistemu 3-5-2. Hajduk je bio bolji u početku dok je igrao visoko u tom rasporedu (kada je i poveo), da bi ga Dinamo već u 20.minuti potisnuo u 5-3-2 i s vremenom okrenuo rezultat. Gol spasa od poraza donosi Hajduku Maglica u 92.minuti

Dinamo (4-1-4-1): Zelenika – Leko , Addy, Šimunić, Lima – Ademi – Soudani (od 87. Pamić -), Brozović, Antolić, Fernandes (od 70. Beqiraj -) – Čop (od.85. Halilović -).
Hajduk (3-5-2): Kalinić – Nižić  (od 78. Bukva), Maloča , Milović – Vršajević (od 78. Bašić -), Bradarić , Pašalić , Jozinović – Sušić – Kouassi , Iluridze (od 57. Maglica ).

Slijede dva dvoboja u Kupu gdje je Dinamo ostvario dvije pobjede. Prvu vrlo uvjerljivu sa čak 5-0, nakon čega je uzvrat u Splitu bio samo formalnost (2-1). Posebno zanimljiva je bila činjenica kako Hajduk može nakon samo 3 dana od utakmice u prvenstvu u susretu praktički istih momčadi pokazati tako različito lice i doživjeti tako katastrofalan poraz. Jednostavno objašnjenje je pražnjenje u trci da se izjednači prethodnu utakmicu. Tudor je to predosjetio pa je počeo opreznije, ali ni to nije bilo dovoljno. Daleko od igrača, sporo, neborbeno, kasnije i strah kad su kola krenula nizbrdo. Čudna utakmica sa čudnom atmosferom. BBB nisu došli na stadion, a Torcida je tribinu napustila u 20.minuti. Manje od 4000 je ostalo gledati. Tužno.


Dinamo (4-1-4-1): Zelenika – Pinto, Addy, Šimunić, Lima – Ademi – Soudani, Brozović (od 78. Halilović), Antolić (od 28. Pamić), Fernandes – Čop (od 83. Rukavina).
Hajduk (4-2-3-1):  Kalinić – Vršajević (67. Kiš), Maloča, Milović, Jozinović – Bradarić, Pašalić (od 84. Anđelković) – Iluridze (od 46. Bašić), Sušić, Bukva – Kouassi.
 
U uzvratu u Splitu je bilo oko 10.000 gledatelja u najnezanimljivijoj utakmici od svih derbija. Nova pobjeda Dinama 2-1. Stradao je Bencun, Mujana Tudor otpisao.

Hajduk (4–1–4–1): Stipica – Nižić (od 22. Mikanović), Maloča, Milić, Jozinović – Bradarić – Kouassi, Sušić, Pašalić, Bencun (od 37. Mujan, od 63. Iluridze) – Kiš.
Dinamo (4–1–2–3): Sandomierski – Pinto, Addy, Šimunić, Lima – Leko – Antolić, Ademi (od 69. Ćalušić) – Soudani (od 83. Beqiraj), Čop, Fernandes (od 60. Halilović).

I evo nas u šestom činu, pretposljednjem ove sezone. Trebao je ovo biti spektakl pred 35.000 gledatelja, prvenstveno zahvaljujući odličnom nizu Hajduka od sada već 18 utakmica bez poraza. Nažalost naša močvara nije dopustila spektakl, ubivši nogomet i sport po tko zna koji put. Kada Hajduk i ima nekakvu priliku se približiti Dinamu uplete se neka čudna sila koja djeluje na suce. Penal je to najubojitije oružje koje je pomoglo Istri i Osijeku da dođu do neriješenih rezultata (jednima suđen, u drugoj prilici nije), a Dinamu da pobjegne sa 6 na 10 bodova razlike. Sramota.

Dovoljno je pogledati tko sve nedostaje iz prethodnih susreta i prinova da se vidi koliko je Dinamo uzdrman. Jedanaest igrača koji su u optimalnoj formi bolji od trenutno raspoloživog sastava 

Dinamo: Zelenika (Lokomotiva), Migliore (Argentinos Juniorsi), Jedvaj (Roma), Ibanez (Racing Argentina), Beqiraj (Changchun), Sammir (Getafe) ; teže ozlijeđeni Addy, Husejinović, Taravel, Pamić ; na Rukavinu se ne računa

Hajduk: Bukva (slobodan), teže ozlijeđeni Caktaš, Iluridze, Kalinić, na posudbi Mujan, Kiš

Tako da je i ovaj put prilično zanimljivo, s obzirom na okolnosti, u kakvim će sastavima istrčati klubovi na derbi. 

Hajduk u Osijeku:

Hajduk (4–1–4–1): Tomić – Vršajević, Milović, Milić, Jozinović – Anđelković – Kouassi (od 92. Nižić), Sušić (od 70. Basha), Bradarić (od 38. Bencun), Andrijašević – Maglica. 

Vraćaju se nakon kartona Maloča i Pašalić, Stipica bi mogao na branku sa maskom dok Bradarić vjerojatno neće moći pa bi sastav Hajduka mogao biti:

Hajduk (4–1–4–1): Stipica – Vršajević, Maloča, Milović, Jozinović – Anđelković – Kouassi, Sušić, Pašalić, Andrijašević – Maglica 

Stipica je sasvim solidno zamjenio Kalinića i dobro je znati da iz Hajdukove škole i dalje izlaze odlični vratari. Zadnja linija je trenutno najbolji dio momčadi, posebno se to odnosi na zadnje braniče Maloču i Milovića, ali i odličnog Vršajevića. Jozinovićevo srce nadomjesti neke njegove nedostatke. Praktički ovaj dio trenutno nema dostojnih zamjena. Mikanović oscilira dok je Vasilj još nepoznanica. Anđelković se podigao u formi u zadnje vrijeme, ali još uvijek ima previše pogrešaka, krivih dodavanja. Ukoliko bi Bradarić mogao sigurno bi bio ispred njega u sastavu. 

Tudor u zadnje vrijeme prakticira sustav 4-1-4-1 koji se pretvori u 3-5-2 kod Hajdukova posjeda (koji je obično iznad 70%), gdje se Kouassi priključuje Maglici u vrhu napada, otvarajući prostor Vršajeviću, a Andrijašević ulaskom prema sredini otvara prostor na lijevoj strani Jozinoviću. Nažalost, nešto lošija forma (uzrokovana glavom) Sušića, i Anđelkovića mogu biti problem u ovoj utakmici Hajduku, jer treba visoki presing kakav je pokazao u prvih 20 minuta prvenstvene utakmice u Zagrebu. 

Samo derbi je derbi, sa svojim specifičnostima, posebno kad se igra na Poljudu. Hajduk dobije onaj impuls sa tribine da ostavi zadnji atom snage (i još malo više) na terenu, dok isto često sputa igrače Dinama. Upravo takva je bila i posljednja utakmica na Poljudu. Tudor je tada postavio momčad više da razbija napade Dinama na sredini terena sa željom da zgusne prostor Sammiru. Nije bilo puno prilika. Hajduk je nakon prekida Bukve i spretnog strijelca Pašalića uplovio u sigurnu luku pobjede.

Dinamo na Poljud dolazi nakon dvije šestice u mreži Slavena i Istre. Slavena koji je prilično loš i Istre koja stalno skine gaće Dinamu iz ko zna kojih (a svi znamo) razloga. I tako Hajduk igra kontra cijele lige za razliku od Dinama koji često odmara bildajući prodajne cijene igrača statistikom, puneći im istovremeno samopouzdanje.

DINAMO: Ježina - Pinto, Šimunović, Šimunić, Lima – Cleyton, Ademi (od 68' Antolić), Brozović – Soudani, Čop (od 75' Brodić), Fernandes

U dva posljednja susreta Dinamo je istrčao u sistemu 4-3-3 za razliku od uobičajenih 4-1-4-1, znajući da igraju protiv protivnika koji im nisu imali ni želju nauditi. Teško da će na Poljudu takvo nešto pokušati, a ako i pokušaju, teško da će Hajduk dopustiti da se razigraju u tom sistemu, ostavljajući manjak igrača u sredini terena. Dinamo će najvjerojatnije istrčati u istom sastavu, ali sa povučenim Ademijem i nešto spuštenim Soudanijem i Fernandesom. Postoji mogućnost i da Antolić igra umjesto Cleytona (kao protiv Slavena), koji se i nije pokazao kao preveliko pojačanja za sada, dapače. Čop, Fernandes i Soudani su se raspucali na glinenim golubovima i najbolji su dio Dinama trenutno, dok je zadnja linija opterećena ozlijedama trenutno je najgori dio. Posebno se to odnosi na Šimunovića koji je i zadnji put kiksao kod oba gola Pašalića.

Očekuje se oko 20.000 gledatelja umjesto 35.000, koliko bi bilo da je u Hrvatskom nogometu cvijeće umjesto smeća. Nažalost, još jednom je HNS podsjetio kakva je organizacija kad se Dinamu dođe na zamislite samo 6 bodova razlike. U strahu su velike oči.

Hajduk-Slaven Belupo 3-0, uz sjajnu igru

Hajduk – Slaven Belupo 3-0 (2-0)

Gledatelja: 7000 ; Sudac: Ante Vučemilović (Osijek)

Žuti kartoni: Vršajević (Hajduk), Grgić, Matoš i Čanađija (Slaven Belupo).

Strijelci: 1:0 Andrijašević (5), 2:0 Maglica (29), 3:0 Maglica (65)

Hajduk (4 – 1 – 4 – 1): Stipica  – Vršajević , Maloča , Milović , Jozinović  – Anđelković  – Kouassi (od 70. Abduholikov -), Pašalić , Bradarić , Andrijašević (od 70. Bencun ) – Maglica (od 77. Basha -).

Slaven Belupo (4 – 5 – 1): Pelin  – Purić , Grgić , Edson , Melnjak  – Glavica , Čanađija , Gregurina , Crepulja (-)(od 18. Rak), Matoš (od 82. Fuštar -) – Novinić (od 79. Glavina -).

Kakav Hajduk ! Iznenađenje ? Pa i ne. Linije kretanja su već odavno napravljene, radi se ozbiljno, nitko nije pretplaćen za misto. Ostatak je samo rad, red i disciplina i sve naučeno postaje automatizam. Naravno, svi moraju sve svoje znanje upregnuti u HAJDUK i njegovu igru, a ne u transfere, odlazak u Brazil i neki svoj inat. Neki od igrača su zbog svoje tvrdoglavosti izgubili i po godinu dana dok im nije postalo jasno tko je tu trener i šta on hoće. Srića Tušo nije zlopamtilo pa su se ti isti igrači uspili vratit i pružena im je još jedna prilika. Istina, neki su je i prokockali, ali Bože moj, može igrati samo 11 igrača, a Hajduk je najbitniji. Neka prirodna selekcija uvik postoji kroz cili vijek nogometaša, tako da su navikli na tako nešto, postoje posudbe i prodaje. Posudba nije sramota, dapače, Kalinić, Bilić, Štimac, Vučević ... svi su bili na posudbama, da ne nabrajam sve ostale.

Igra Hajduka nakon dugo, dugo, vrimena podsjeća na one Hajdučke kada protivnici nisu mogli izaći iz svoje polovice, kada su se u Kninu ostavljali bodovi (sada Sv.Roku ;-) ), potpuna nadmoć. Ne samo u posjedu baluna, jer posjed možeš imati i biti lošiji na terenu, dosadan, bezidejan, bezopasan. Hajduk ima posjed sa okomitim napadom, opasnim po gol. Sa boka, iz sredine. Nedostaje još samo udarac sa većih udaljenosti (Bradarić i Sušić nešto pokušavaju, ali je to nekvalitetno), taj dio igrači nisu donili iz osnovne škole baluna. Ova igra nije od jučer, radi se o 90% utakmica, ali se vidi jedno sazrijevanje u glavama igrača. 

Tušo u najavi utakmice govori da ćemo igrati sve bolje i za razliku od nekih prije utakmica da ćemo ovaj put od prve minute igrati kako triba, da nećemo zaspati. Vjerojatno je motivacijski govor bio jedan dio onoga šta sam pisao prije (Lokomotiva). Nitko nije nezamjenjiv, Hajduk ima sistem igre iz kojeg ako netko ispadne drugi lako zauzima misto, čak i manje kvalitetan igrač dobrim kretanjem ostatka ekipe naravno igra lakše. Ostajali smo i bez junaka prethodnih utakmica, otpadne Caktaš, Bencun, Andrijašević, Anđelković, Kalinić, Jozinović, Pašalić, Sušić, a Hajduk uvik ima dominaciju. Tušo je bio prilično jasan kada je rekao da neće trpit ničiju samovolju i sebičnost, kočenje protočnosti igre i baluna. Dodatno upozorenje je Sušiću (njega uzimam jer je falija ovu utakmicu, ali ovo vridi za sve) ovakva igra Hajduka bez njega. Normalno da Hajduku u prvih 11 tribaju najbolji i najkvalitetniji, tehnika i inteligencija u igri koju Sušić ima to svakako je, ali nije nezamjenjiv.

Iako je uvod u ovaj tekst da ovakav Hajduk nije iznenađenje, to ne znači da iza ovakve igre ne stoji veliki rad i znanje, odnosno da je to lako, Hajduk bi uvik ovako igrao. To čini razliku između ovog stožera i svih onih prije koji nisu imali rezultat i igru. Osim toga, igrače je financijska nevolja ujedinila, a jedan od razloga je šta nema preplaćenih zvijezda koje uvik namjerno ili nenamjerno postanu kamen spoticanja. Ovako, ako su svi isti nema mrdanja. Još kad takvo zalaganje vidi Torcida, onda se ispriča jedna fenomenalna priča u ovoj lijepoj našoj močvari. 

Eh da, Slaven Belupo. Hajduk je gledajući postavu na terenu stajao 4-1-4-1, ali puno puta je Tušo napominjao da to nije bitno, da je bitno kako Hajduk igra. Šta je i logično. Hajduk igra napadački na način kako je Tušo htio od samog početka, ali je ujedno lukavo pronašao način kako izbjeći u obrani 3 braniča. Posjedom, ali i odličnom transformacijom u napadu 3-5-2. Milović i Maloča su sjajni u paru, Jozo i Vrša maratonskih pluća potrebnih za to istrčat po crtama. U ovoj utakmici središnji dio je izostankom Sušića nešto bio izmjenjen, Bradarićevo misto je zauzeo Anđelković i to odlično, na način kakvog smo ga vidili prilikom dolaska iz Istre. Bradarić je bio još jedan osigurač isprid Anđelkovića, nešto drugačija uloga od one da je Sušić igrao, i to se pokazalo kao odlično jer su i ovom prilikom Andrijašević i Pašalić imali vrimena i slobode otići u 16 metara i tamo biti opasni. Kouassi je više ulazio prema Maglici da bi Vrša imao više slobodnog prostora (ovo je veliki komentator Scorija shvatio tek oko 20-te minute). Magla je svoje orao, ovu polusezonu odličan.

Rezultat svega je 80% posjeda, 20 udaraca sa odličnim postotkom put branke, stalni valovi napada bez da obrana Slaven Belupa predahne. Samo još jednom triba napomenit ODGOVORNOST. Ovakav posjed zna uspavat, a svaki gubitak baluna u ovakvom sistemu di su bočni obrambeni igrači prilično visoko je ogromna opasnost na širokom prostoru, zato je jako bitno da svaki igrač pokriva suigrača. Odnosno, odgovorno zauzima njegovu poziciju, a ne da se događaju golovi ala oni u Koprivnici, kada na našu obranu idu 5 na 3.

Sport je takav da je svaka utakmica novo dokazivanje, a nije ostalo puno do kraja, 12 kola i velikih 36 bodova. Nakon ovakvih igara porasli su apetiti (sa razlogom), ali treba biti oprezan i maksimalno koncentriran svaku utakmicu, dati 100% šta znaš i možeš pa šta bude. Gubili smo u prvenstvu samo od Istre  i Osijeka, upravo iz razloga jer smo išli kao zvijezde, čuvali noge, a tamo su prčeviti igrači. Nema lako, nigdi. Igraj muški i kad te ne ide, pošteno, onda i srića vrati. Ako se ti čuvaš najčešće nastradaš. Osobno mi je najdraže vidit kako igrači ginu, bacaju se, u koliko ovo već blatnih utakmica ... Takva je to sezona, kišna. U neka, ne baš davna vrimena, igrači bi se čuvali, onaj radi reprezentacije, onaj radi transfera, a ovdi kad vidiš npr. Vršajevića koji gine ka da mu je svaka zadnja ne možeš to ne cijeniti. Tako se stvara Hajduk, tako se stvara to jedinstvo na terenu i tribinama.

Još jedno slovo. Svi znaju kako Hajduk igra. Ivković i Scorija su i izjavili da su sve znali, ali jednostavno nisu pronašli lijeka. Ovako visokim postavljanjem Hajduka u napadu, vezni red protivnika je tako nisko u obrani da im triba vrimena za organizirat se i priključit napadu. I tako će biti sve dok god igrači Hajduka imaju tu odgovornost kad se i izgubi balun. Naravno, treba biti i spreman za istrčati sve ovo, posebno imajući u vidu kišu i blato. Bravo i za fizičku spremu.


ps

Tereni su svugdje ajme, Hajdukov posebno. I svi radi istog problema, drenaže, ali kod Rijeke i Hajduka specifično, i radi mora. Na Poljudu se dugo radilo na tome, bager je raskopao parkiralište, ali se i dalje taj dio nije riješio. Normalno, uz to, prvenstveno triba prominit drenažu i teren sa vrijednošću radova od oko 5m kuna, koje je Grad dužan vratiti ako Hajduk plati, ili sam uložiti, jer u ugovoru o koncesiji jasno stoji da sve radove na stadionu financira Grad. Svakako bi to nakon zadnje utakmice ovog prvenstva trebalo počet riješavat, možda na način da se taj dio izuzme iz onih 30% koje Hajduk mora davati Gradu od svakog transfera. Mora se tu biti i oprezan da su svi radovi koordinirani, da se ne dogodi da se uloži u teren i drenažu, a more uprska 5m kuna, ali valjda to stručnjaci znaju bolje. ;-)

Lokomotiva-Hajduk 0-2

Nova pobjeda. Čista. Uvjerljiva. Posjed baluna oko 70%. Nekad je to tako lako opisati. Samo treba doći do toga. Kako radom tako i odgovornošću.

Sam uvod u utakmicu je bila kritika Tuše nakon Hrvatskog dragovoljca, nekim igračima, unatoč pobjedi. Zasluženo. I urodila je plodom. Djelomično. Prije toga je slavljenička sa Udineseom već pokazala da su neki promijenili sklop u glavi. Ova sa Lokomotivom je samo nastavak toga. Negdi otprilike koliko smo imali posjed baluna, 70%. Zanimljiva je činjenica da je bilo puno kritika u postavci sastava kontra HD, da je ustvari Tušina greška za ono jadno prvo poluvrijeme, kad ono, sa Lokomotivom ista postavka urodi najboljom igrom od sada.

Osnovna ideja je posjed baluna, sa stalnim izmjenama mjesta i ubacivanjima Andrijaševića, Paše i Sušića u prazan prostor te visoko postavljeni Jozo i Vrša za dodavanje i opasnost više, širinu napada. Mnoge "znalce" zbunjuje činjenica da nema klasičnih krila ili dva napadača i sličnih stvari na koje su navikli na playstationu i football manageru. Isto tako, oduševljenje je mnogim navijačima da ovaj Hajduk ima toliki posjed i kontrolu utakmica. Kad se sjete velikih "fantazista" koji su igrali za 300.000-500.000 eura godišnje plaće, a vrlo malo smo postizali sa ekipama tipa Međimurje ili bi na Poljudu dominirali Varteks, HD, Slaven.

Kod Tuše je ekipa sjajno izbalansirana, tako dobro da svaku utakmicu netko drugi iskoči kao junak. Odnosno, svi junaci su zamjenjivi, nitko nije pretplaćen na mjesto u ekipi. Nema Caktaša i Bencuna, iskoči Pašalić, Andrijašević, Maglica, Kouassi, Sušić. Ovo igračima treba biti pohvala, ali i upozorenje da nema filozofije. Nema proturanja neke svoje politike, jer danas jesi, sutra nisi, i nemaš se šta bunit, možeš samo sebi karijeru uništiti ili usporiti. Zanimljiva je jedna slika sa jučerašnje utakmice di Andrijašević slavi gol, gleda u nebo i kažiprstom sebi pritiska sljepočnicu. Kao da hoće reći "e moj glupane, radi politike izgubi godinu dana". Po njegovom slučaju se vidi da Tušo nije zlopamtilo, mogao ga je otpisati zbog njegovog nezalaganja, "ozljeda" i sličnih stvari, ali nije. Čak i prve utakmice nije odigrao nešto, ali je kontra Udinesea dokazao da misli ozbiljno. Sličan sam odnos primjetio Tuše sa Milićem, ali i Anđelkovićem. Kao da ciloj ekipi želi pokazati da nitko nije otpisan bez obzira na mušice, ali i upozoriti one koji su Bogom dani da nisu sigurni.

Posebno se to odnosi na Sušića i Kouassija. Sušić u trci za Brazilom misli da je najpametniji i nezamijenjiv, a upravo mu Tušo drži ključeve odlaska tamo. Neka se oporavi Bencun, Caktaš ili Iluridze, a pokraj ovakvog Paše i Andrijaševića, lako će se Tušo odlučit stavit Sušiću na klupu. Jednako tako i Kouassija. Reakcija nakon gola Andrijaševića je katastrofalna. Dječačka, kojem je manager napunio glavu. I to ga možda trenutno spašava, ali ako se ne promijeni i njemu ne gine klupa.

I nisu njih dvojica sami. Maglica jučer isto ima nekoliko situacija za dodat balun Kouassiju u for pa ne doda, pa Andrijašević Malokuu, Sušić Andrijaševiću i slično. Zbog toga je gori napisano da Tušo još sebičnost nije iskorijenio, samo djelomično. Kad se to uvuče u ekipu tada svako od igrača razmišlja da mu onaj drugi to radi namjerno, a češće je to osobna ambicija radi Brazila ili prodaje nego da netko baš namjerno ne dodaje balun. Još jedna kritika ide Bradariću koji je odigra solidno jučer, ishvaljen, ali nitko ne vidi da je momak jedno 10 baluna doda u noge protivnika. Dobro, može se uzet ka proces sazrijevanja (ka i svima) jer ta sloboda je donijela i 10 odličnih dodavanja (golovi!).

Netko će reći, zar je moguće toliko kritika kraj jučerašnje odlične igre i dominacije. Da. Ovakve greške se moraju iskorijeniti, posebno sebičnost, ali i to razmišljanje u glavi igrača o nezamjenjivosti. Može igrati samo 11 igrača, kako god okrenili. Sušića jučer kritiziraju neki općenito radi igre, šta ne stoji. Ono kad on primi balun, to je kao u sefu banke, ali ta zaigranost i samouvjerenost nekad koči protočnost igre kojom smo na trenutke jučer bili oduševljeni. U nekoliko navrata smo odigrali sa par dodira do branke da je to izgledalo na razini liga petice, a igrali smo kontra ekipe koja je treća u ligi, napaljena kontra nas. I to je ono šta Tušo oće. Posjed, brzinu rješavanja baluna (jednostavnost) i odgovornost. I takvi će igrat. Oni koji kvalitetom to mogu.

Odlična je jučer bila odgovornost (za razliku od HD, kad nekima nije tribalo trčat u obranu, a kod Hajdukove igre put naprid to otvara velike rupe koje i zadnja ekipa na tablici može iskoristiti), u većini utakmice i jednostavnost. Ne triba nikoga posebno isticati jer nismo imali lošeg mjesta. Nisu to bili ni Sušić ni Kusso, oni imaju tu kvalitetu više i u primanju baluna i stvaranju viška da zaslužuju svoje misto u prvih 11 samo tribaju shvatit da im cijena za Brazil i prodaju rastu snagom Hajduka.

Bravo Hajduče za uvjerljivu pobjedu. Izmjenom Sušić Anđelković smo zatvarali utakmicu, iz 4141 u 4231 i malo smo prepustili inicijativu Lokomotivi koja je to iskoritila, ali bez ozbiljnijih prijetnji po gol. Izdvajat ne triba nikoga, svaka utakmica je kvalifikacijska, za sebe i svoju karijeru, za Hajduk, za vjernu Torcidu, za rezultat koji donosi lovu. Jedna simbioza koja ne triba bit narušena nekakvim (sićušnim) sebičnim epizodama, koje se mogu lako ispraviti, ako čovik to hoće.