Šta je pošlo krivo ?

Teško je iti napisat rezultat u naslovu, možda ga doli negdi na dnu teksta nađete ;-)

Dakle, šta je pošlo krivo ? Jedan od onih dana ? Dogodi se ? Krive postavke ? Temperatura ? Sudac ? Neiskustvo ? Rekovalescenti ? Loša forma ? Bez navijača ?

Reka bi, od svega po nešto. Najgore je kad autu otkažu kočnice na nizbrdici, a onda ti još ostane volan u rukama, nema zaustavljanja nego ravno u provaliju. U nogometu, gdje je 11 igrača na terenu, malo je jedan da nešto slično tome zaustavi, pa čak i par njih rijetko može nešto više napraviti ako imaš više neraspoloženih. Često se zna dogodit i da jedan igrač skrivi poraz ekipe koja je dobro igrala, a kod Hajduka sinoć ne da nije bio omjer pola-pola nego nitko nije bio na potebnom nivou. Maloča i Milović prvo poluvrime te Kusso nešto prvo i malo drugo. Samo šta da nije Maloča bio tako dobar 1.poluvrime, kada je spasija nekoliko sigurnih golova, lako je zaključit da smo još i dobro prošli.

Rezultat će bit zapisan debelim (crnjim) slovima u Hajdukovoj povijesti jer takvih poraza baš i nema u librima, a posebno boli jer je od najljućeg rivala. Veće kazne u stvari i nema za igrača od one da te spominju vezano uz takvu utakmicu. Ko će se sitit da si osvojia kup ili da si postiga najviše golova ovog prvenstva (trenutno), da si junački ginija sve utakmice do sada i da si na korak (trenutno) od tog "atomskog" Dinama. Ko će se sitit Tušinog napadačkog poimanja baluna, da Hajduk vrati onome šta je bija kroz povijest, posjed i pritisak na protivnika. Rijetki. Jebat ga. Uvik je lakše pokazat prstom i pljunit, a još lakše kad je masa pa se sakriješ u gomili. 

Ne triba, a i ne može ih se abolirati krivice od ovog poraza, iako je vidljivo da su ga oni prilično teško, možda najteže od svih nas primili. Pretpostavka je od početka bila da ćemo kroz trnje ić ovo prvenstvo (kao i prošlo) s obzirom na financijsku provaliju u koju su nas prethodne uprave gurnile. Uz sjajnu podršku Torcide Hajduk je polako sazrijevao i odlično rezultatski gurao. Od 26 utakmica samo 4 je kiksao. U te 22 druge bilo je lošijih i boljih izvedbi, ali ni u jednoj nisu klonili, od početka do kraja su orali teren i zasluženo dobivali na kraju pljesak i kad rezultat nije bio dobar. Čak i često nenaklonjeni mediji su imali zanimljivu i iznenađujuću priču o uspjehu koju nisu mogli zanemarit.

I sad bi tribalo pokopat sve dobro šta je napravljeno radi jednog, istina velikog kiksa ? Svu tu borbu do zadnjeg atoma snage. E, nećemo tako ...

Kalinić, inače fantastičan, brani reprezentativno
Vrša i Jozo, srce ostavili na terenu do sada - na blogu u najavi piše da se vidi da su zadnji atom snage dali u remiju 2:2)
Safet, najbolji igrač do sada - i za njega u najavi piše da je izdušija u prošloj i da ne znam kako će ovu
Bukva i Iluridze - rekovalescenti, nije se lako vratiti
Maloča i Magistar do sada reprezentativni
Pašalić i Bradarić sa ogromnim srcem, moraju ka mladci malo koju i izdušit
Kuassi, on je i jučer da više od ostalih

Bašić, najveća perspektiva, mladac, budućnost Hajduka
Kiš, koji je malo i inače igra

Anđelković, rekovalscent

Caktaš, Bencun, Maglica, Andrijašević, Mikanović ozlijeđeni

I ko će izvuć kad krene loše ?

I onda se dogodi ona iscprljujuća utakmica 3 dana prije, u kojoj se trošimo do zadnjeg atoma snage, u kojoj izjednačimo u 91. minuti. Onaj tko nije bio sportaš ne zna koliko ti energije izbije i ta radost gola u zadnjoj minuti utakmice. Naravno, i Dinamo je sigurno bio uzdrman tim golom (kao i cilom sezonom), ali se ipak radi o iskusnijim i vrijednijim (realno skupljjim) igračima od Hajduka, kojima je triba samo gol iz prekida da otpuste kočnicu potpuno. Ovo je kao uvod onoga šta se događalo u ovoj utakmici.

Tušo je sigurno najpozitivniji lik do sada u ovoj priči, tvorac ovog mladog Hajduka koji se ne boji ničega, koji napada (nekad i grlom u jagode), koji je najefikasnija ekipa lige, koji je već sada afirmirao popriličan broj igrača kojima je vrijednost dobro porasla. U samoj najavi utakmice rekao je da Hajduk neće odustati od svoje igre sa orijentacijom dati gol iako smo objektivno lošiji bili i u prvenstvenoj utakmici. Tada smo izjednačili na samom kraju, ali smo imali bolji posjed baluna i dobar omjer udarca 14:10. Dinamo je nekako bolje stajao i imao izrazitije prigode šta je i za očekivat od ekipe u koju se toliko uložilo. Ali se Hajduk dobro potrošija. Zato sam od Tuše očekiva čep, pirju, kineski zid, Dioklecijanovu palaču, Klišku tvrđavu. Neku novu formaciju koju tisak razvlači po člancima ka Špacinu pirju i da dođemo kući s 0:0. Pun Poljud. Možda je Tušo triba zatvorit utakmicu potpuno od početka i ić na 0:0, dosadu, jer nikoga Dinamo nije do sada razbija, a mi imamo prednost druge utakmice. Ali to ne bi bija Tušo, a ni Hajduk ove sezone. Tribalo je to možda malo lukavije odradit, po starački, iskusnije (samo kako smo izgledali sumnjam da bi išta pomoglo).

Nije se tako dogodilo. Nije se dogodilo i jer te dobra sezona zavara. Tušo je sigurno bio svjestan da igrači neće moć trčat toliko, posebno ako se uzme u obzir prošla utakmica, pa hladnoća (-2), magluština (vlaga u zraku) i zbog toga je stavija 4 u zadnjoj liniji, ali opet sa tendencijom napada. Ipak ni on sam nije bio svjestan da smo baš toliko potrošeni, a bili smo. Jednostavno, u svakom trku sporiji, u svakom skoku niži, u svakom duelu mekši. Svi ničiji balun bi se odbili u smjeru protivničkih igrača baš zbog te čvrstine duela. Normalno, svakim golom bi raslo samopouzdanje kod protivnika, a naše je padalo. Ka hijena kad osjeti da je žrtva ranjena da se ne može oduprijet, lagano je grize, živu, nemoćnu. Još nam sudac ne svira čist penal koji bi bar rezultat sveo pod normalne poraze. Upravo ta iscprljenost je uzrokovala kašnjenja u duelima, a time i osjećaj nemoći. Nakon toga, kad osjetiš nemoć, bižiš od baluna jer znaš da ti nisi taj koji može pomoć ekipi, a kad tamo ... nema baš nitko ko može biti taj koji će povuć ono auto s početka teksta koje juri prema provaliji. Jedni iscrpljeni prethodnom utakmicom, jedni rekovalscenti koji ne mogu, jedni van forme, jedni koji i nisu za preuzet odgovornost ... Okreneš se prema klupi i vidiš da i nemaš baš rješenja. Jadni Tušo je mijenjao koncepciju 4 puta, slao igrače na druge poziciji, probao zonski, ali već smo tada bili dobro potonili i dali hijeni da joj oči zasjaje u mraku, željnu naše krvi. Igrači su htjeli, ali kad vidiš da kasniš u svakom duelu osjećaš se nesiguran i kod najobičnijeg starta. Nije to klasično "usrali se" nego igrački, jer možeš se ti zaletit ko budala i onda proklizat u prazno. Svejedno kasniš. 

Glupe su i pretpostavke da Tušo nije dobro motivirao momke ili da oni nisu dovoljno htjeli ili da su se umislili ?! Zar triba bolja motivacija od samog Dinama, koji ne leti, kod kojeg smo bod uzeli 3 dana prije. Ne ! Jednostavno to je bio onaj od dana kad se sve poklopi negativno, di nema niko za povuć. Dan kojeg imaju i Bayern (0:7 Schalke) i Real Madrid (0:6 Valencia) i ManU (1:6 ManC) pa i "atomski" Dinamo (1:7 Lyon), i čak puno gore od Hajduka.

Ne triba igračima puno zamirit. Zbog ovog teškog poraza ne triba cilu sezonu bacit u vitar. Bitno je da ozbiljno shvate i da iz ove teške škole nauče, da očvrsnu (dovoljno im je da vide na mobitelu broj 5 pa da se uozbilje). Samo sad se tribaju škapulat i pokazat u ove preostale 3 utakmice ono lice na koje su nas navikli. 

Torcida će sigurno bit tu da ih podrži, triba li naglasit, još jače !

I kad gube i kad tuku uvik virni svom Hajduku !

ps

ah da, rezultat ;-)

Dinamo - Hajduk 5:0 (1:0)

DINAMO: Zelenika - Pinto, Šimunić, Addy, Lima - Ademi - Soudani, Brozović (od 78. Halilović), Antolić (od 28. Pamić), Fernandes - Čop.

HAJDUK: Kalinić - Vršajević (od 67. Kiš), Maloča, Milović, Jozinović - Bradarić (od 81. Anđelković), Pašalić - Sušić, Bukva, Iluridze (od 46. Bašić) - Kouassi

analiza utakmice ? nije potribna ...

Dan D ili običan dan u uredu ?

Dinamo-Hajduk, klapa 4


Često se ove utakmice zovu odlučujuće ili sudbonosne, ratovi zvijezda, sudari svijetova i slično, a slušajući Tušu šta govori, dan prije, čini se da je to još samo jedan običan dan u uredu. Njegov Hajduk je onaj napadački, bez obzira na sistem igre, bez kalkulacija. Kakav je bio kao igrač takav je i kao trener. Prčevit. Ima svoj put i ideju i ne odustaje od nje. Mnogi će mu zamjerit, ali jebo čovika koji nema osobnost. Posao trenera je prilično odgovoran, čak možda najodgovorniji u državi s obzirom na broj kritičara i "znalaca". Naravno, bagaje su mu uvik spremne, prvi odlazi (eh da je tako recimo u politici, brzo bi se riješili svih političara), zato je bitno da imaš i tu osobnost, pa ako i gineš, gini sa stilom, uostalom koliko blentavih trenera ima u svitu koji su prilično uspješni.

Svejedno, nadam se da će Tušo baš zajebat Mamića. Da bude onaj splitski floćun i grogiranog Dinama u ovoj završnici sezone nokautirat, blokirat u igri, iznervirat, da srlja, taktički nadmudrit. Ne dat mu da se razmaše ka u prošloj utakmici. Ne triba, recimo meni osobno, da mi neko tepa i tetoši da sam lipo igra, a ja izgubija 3:0. Posebno od dijela medija koji te tim načinom indirektno i sprdaju. Događalo se to i sa Mišom i sa Gogyem, a meni više paše Špacinih 0:0 pa napunit Poljud i izjaviš posli te utakmice, "znam da smo odigrali drugačiju utakmicu, ali jednostavno sa toliko problema sa ozljedama nismo mogli bolje". I onda onaj tekst hvalospjeva poraza tih istih medija, praktički zgužvaš i baciš u koš. I oni znaju da ih zajebaješ. To je onaj splitski duh prošlosti:

24.03.2010.  Dinamo-Hajduk 0:0 (Špaco)

Uzbuđenja na utakmici mogu se nabrojati na prste: tri šanse Dinama, jedna Hajduka i crveni Buljatu. Poklepović je unatoč antinogometu u prvoj rundi ipak nadmudrio Jurčića jer se Hajduci  zadovoljni vraćaju u Split.

'Nije bunker, mi smo igrali tako jer nas je Dinamo na to natjerao. Igrači su htjeli zabiti pogodak, a mi smo pustili Dinamo da igra na svojoj polovici. Zadovoljan sam rezultatom, iako bi bilo bolje da je završilo 1-1 ili 2-2', odgovorio je Poklepović.
'Nismo do kraja ispoštovali taktički dogovoreno. Moji igrači su igrali kao curice, dok je Dinamo bio puno agresivniji. No, uspjeli smo zadržati nulu, a na Poljudu ćemo probati igrati bolje', objasnio je Špaco

;-)))))))))))))


13.05.2009. Dinamo-Hajduk 3:0
U režiji Marića uz pomoć Miše koji je visoko izaša i ostavija Mandžukiću prostor koji je triba:

ZAGREB stadion Maksimir. Gledatelja: 23.000. Sudac: Bruno Marić (Daruvar) 6. Pomoćnici: Željko Perak (Karlovac), Damir Pervan (Bjelovar) STRIJELCI: 1-0 Mandžukić (13), 2-0 Sammir (28 – 11m), 3-0 Mandžukić (56).

DINAMO: Butina 6,5, Lovren 6, Bišćan 6,5, Barbarić 7, Hrgović 6,5, Tomečak 7, Vrdoljak 7, Badelj 7 (od 77. Chago -), Sammir 7 (od 90. Ibanez -), Sivonjić 7 (od 84. Tadić -), Mandžukić 7,5. TRENER: Krunoslav Jurčić 7

HAJDUK: Subašić 5, M. Buljat 5,5, Vejić 5, Pandža 5 (od 30. J. Buljat 5), Šerić 5, Gabrić 5, Skoko 6, Linić 5, Tomasov 5.5 (od 37. Maloča 5), Ibričić 6,5 (od 90. Bartolović -), Kalinić 6.  TRENER: Ante Miše 5
CRVENI KARTONI: J. Buljat (33), Linić (45).




Normalno, ako Tušo može spremit ekipu za odigrat lepršavo i dobit, sigurno je najbolja kombinacija. ;-)

Hajduk se dobro potrošija u nedjelju. Prvenstveno Jozo i Vrša, ali i Safet. Uz ozlijeđene od prije Caktaša i Bencuna, sada Maglica i Andrijašević, rekovalescent Bukva i Mikanović koji više ne mogu nego mogu, Iluridze i Anđelković van forme. Mladci Pašalić i Bradarić već dobro potrošeni ... čini se da nema kraja, a Hajduk sa Tušom igra sasvim solidno, glede i unatoč svemu. Svaki navijač može bit ponosan na takav Hajduk koji ostavi zadnji atom snage na terenu i to vraćaju pljeskom, i kad gube i kad tuku. Ali, ne triba nikad koristit alibi, imaš to šta imaš, muški triba dat sve od sebe !

Ne znajući stanje u ekipi, onako pretpostavljajući na osnovu prikazanoga (a to je laički bez svih tih informacija) ja bi recimo ovako kao na slici doli. Ne gubit svoj napadački stil, a opet malo sigurnije, 4411. Odmorit malo bekove maratonce, odmorit malo Safeta (ovo odmorit je sve uvjetno, jer će opet tu bit trke prilično) koji bi praktički opet igra svoju rolu sa malo manje odgovornosti put nazad, i ubacit Bašića (umisto Nižića) i Bukvu (umisto Iluridzea). Opet, ovo je sve uvjetno, jer ne znam koliko može Bukva, ali je očito iz prve utakmice da su dvi najslabije točke Hajduka bile Nižić i Iluridze. U ovoj "impostaciji" Hajduk bi praktički opet ima višak u sredini za posjed baluna, a put naprid jednako opasan.

Samo ne triba se iznenadit ako Tušo ostane vjeran sebi, 352 pa kud puklo, uostalom rezultat mu daje za pravo da niko u to ne bi triba sumnja. Svejedno, ulog je velik, prevelik (trofej), posebno s obzirom na priliku jer Dinamo neće bit lošiji od ovog sada. Tušu može samo kopkat da odigra na sigurnije (uvjetno govoreći), a izgubi, pa se uvati grist zašto nije odigra svoje do kraja. Samo to je trenerski posal, zahtijevan, odgovoran. Sve šta se dobro dogodilo došlo je samo od sebe, sve šta nije dobro kriv je trener i tribalo je bit onako kako je neko slučajno najavija. Nema veze da se to nikad neće znat, odnosno zbog indisponiranosti pojedinaca može bit  gore. ;-)

Dinamo će igrat agresivno od samog početka (pitanje je koliko će sudac to ovaj put dopustit) jer oni spašavaju sezonu (iako da osvoje oba trofeja njima je propala, s obzirom na ulaganje i očekivanje). Vjerojatno će priprema Mamića biti "vidili ste koja je razlika kad izađete mekano prvo poluvrime i agresivno drugo", a Tušo mora spremit igrače na to da će istrčat netipični, agresivni Dinamo da suzbiju taj strah koji ih ubija. Mamić im neće dopustit da u glavi razmišljaju o svim svojim propustima (između ostalog i gol Hajduka u 91.minuti). Lukavošću Tušo može bit korak ispred kao npr. onaj izlazak iz presinga sa Jozom na 30 m uz samu crtu, kada iz tri dodavanja dolazimo do njihove branke.


Ajmo bili ! Za trofej spremni, ali i dobro napunit Poljud 2 puta, Rijeka i Dinamo.