Sjajna utakmica, šteta je neiskomentirati.
Mourinho je nakon svog putovanja kontinentom ponovno na otoku i ljudi ga ili obožavaju ili mrze, kao i svugdi di je bija. Napuvani mali portugalčić ili genije, nema između. Stalno sklon provokacijama, uvijek radi vijest, novinari ga obožavaju jer nema ponavljanja, uvijek originalan. Čak i u najavi ove utakmice najavljivao je da će parkirati autobus i braniti se zubima i noktima jer igra protiv vrhunske ekipe, naravno, aludirajući na potcjenjivanje njegove ekipe, odnosno uzdizanje Manchester Citya u nebesa. Istina, ManC to i zaslužuje, jer u zadnja 4 mjeseca ima rezultat za svaku pohvalu: 21 pobjeda, 2 neriješena i 1 poraz dok je kod Chelsea to 17:3:4. Kod ManC je i impresivan način igre, napadački,efikasno, razbijajući protivnike igrajući klasičnih 4-4-2. Uz gol razliku u prvenstvu od 68:27.
Chelsea igra ponovno na tragu onoga što su igrali kad je Mourinho zadnji put bio tamo. Čvrsto i odgovorno, manje efikasno, ali sa najmanje primljenih golova u Premireshipu 44:20.
Sam izbor igrača donio je odmah neka iznenađenja, Mourinho je izostavija Oscara iz prvog sastava i stavlja Matića, sa željom da pojača sredinu terena snagom duela i neutralizira prvenstveno Silvu koji kao playmaker u košarci razigrava cilu ekipu. Kao i obično, odličan potez Mourinha kojem je na ruku išla i čudna odluka Pelegrinia da stavi u vrhu napada dva sidruna, Džeku i Negreda. Vjerojatno očekivanje Pelegrinija je bio taj najavljen autobus Mourinha, kojeg su dva malo pokretna strijelca, ali sjajni unutar 16 metara, trebali razbiti. Malo čudna odluka s obzirom da nije mogao računati na tehnički i taktiktički odličnog Fernandinha koji u sredini terena sa Toureom radi veliku razliku u sistemu 4-4-2 di se sjajno nadopunjuju u situacijama kad Toure krene naprid. Jednako tako nije mogao nastupiti ni prvi strijelac Aguero (u 17 utakmica 15 golova) kao ni Nasri.
Kolika je to razlika vidilo se tokom utakmice kada je Demichelis stavljen na poziciju Fernandhina toliko griješio tehnički i taktički da je izgledao kao da je zalutao na ovu fantastičnu utakmicu. Naravno, puno bolje se snalazi u svojoj poziciji braniča (nešto slično je Morinho radio sa Pepeom u Rela Madridu gurajući ga u sredinu), ali ovdje kraj brzih vlakova u vidu Hazarda, Williana i Ramiresa bio je kao junior. Posebno kada bi Toure odlazio do 16 metara Chelsea, a to je bilo prilično često.
Hazard radi razliku u trenutku kontranapada, Toure kasni iz svojih brojnih izleta naprid
Hazard radi razliku u trenutku kontranapada, Toure kasni iz svojih brojnih izleta naprid
Nedostatak kreativnih i raznovrsnih igača otežao je posao Pelegriniju, a time i Silvi, a olakšao Morinhu koji je možda htio igrati i povučenih 4-3-3 prema sastavu na terenu, ali ih je rasporedio u puno opasnijih 4-2-3-1 jer je Ramires radija razliku svojom brzinom. Dok je za razliku od napadača Manchester Citya, gotovo cili Chelsea igra obranu, vraćajući se dubok nazad, čak i Eto´o. Posebno iznenađenje je bio Ramires koji je radio usko grlo Silvi, a usput bio guma za praćku kontranapada. Upravo taj višak je dolazija jadnom Demichelisu. U napadu su već spomenuti statični Džeko i Negredo bili upravo to, statični. Recimo za razliku od Mandžukića od kojeg Guardijola traži puno kretnje, čak i do aut linije da bi iz drugog plana dolazili ostali igrači ili recimo Mourinho od Eto´o, a ovdje su njih dvojica samo učvrstili tom gustoćom obranu Chelsea u kojoj je briljirao Cahill.
Gledajući statistiku i učinkovitost na terenu može se reći da je ovo školski primjer kada statistika toliko vara od stvarnosti da nije čudno da je stručnjaci znaju strahovito kritizirati. Pazite ovo:
Udarci 24:18
Dodavanja 535:288
Uspješnost dodavanja 83%:74%
Posjed baluna 65%:35%
Centaršut 39:13
Igra u protivničkoj trećini terena 33%:28%
Gol Ivanovića, 0-1, 32.minuta
Gol Ivanovića, 0-1, 32.minuta
Apsolutno sve na strani Manchester Citya. Osim činjenice da je svaki napad Chelsea mirisao na gol, da su gosti pogodili 3 puta stativu, da je Hazad napravio 11 driblinga, da je 5 najbolje ocijenjenih na utakmici iz Chelsea, ovim redom: Hazard, Cahill, Matic, Ivanovic, Luiz. Znači u apsolutno svim linija Chelsea je dominirao, šta jasno opisuje onu statistiku odozgo. Manchester City se zabijao u plavi zid, često nekontroliranim udarcima, dok se od toga zida sve odbijalo u kontranapad (u jednom trenutku čak 4 igrača Chelsea su išla na jednog ManC, kada je Hart odlilčno obranio).
Sjajna kontra, i katastrofalno loše taktički odrađeno od Manchester Citya, za vrijeme prekida u kontru idu čak 4 igrača na 1
Sjajna kontra, i katastrofalno loše taktički odrađeno od Manchester Citya, za vrijeme prekida u kontru idu čak 4 igrača na 1
Odlična taktika Mourinha koji je u ovoj utakmici razbio Peleginija koji je napravio dvije velike nelogičnosti, vjerojatno i uspavan činjenicom onih gore sjajnih rezultata. Sama utakmica je bila netipična. Nije bila ona tvrda prvenstvena na koje nas je navikla UEFA u modernom balunu, nego otvorena, žustra sa čak 42 udarca put branke. Kao dva boksača spuštenih ruku. Baš se moglo guštat. Od prilika do taktičkih postavki i nadmudrivanja.
I za kraj, Mourinho je ostao kralj. Doša čovik na tiskovnu nakon utakmice i kaže da nisu baš još za osvojit prvenstvo, ali da očekuje da će bit puno bolji dogodine, spremni za osvojit naslov. Naravno, opet aludirajući na novinare koji su Manchester City već proglasili prvakom. Koje ruganje.
