Hajduk je pronašao ipak malo više rezerve i dominirao cilu utakmicu sa posjedom baluna od 73:27 u oba poluvrimena. I dok je prvo poluvrime to izgledalo prilično jalov, drugo je bilo bolje sa više prilika. Dijelom jer je i Rijeka bila još umornija, a dijelom jer je Tušo dobro napravija zamjene i male promjene kod taktičkih postavki (Bencun i Iluridze su više bili u sredini pokušavajući dobit balun ispred zadnje linije Rijeke).
Raspored Hajduka koji je donio tu razliku u posjedu od 73:27, praktički 2-4-4, ali sa premalo one vrhunske igračke kvalitete koja bi taj posjed znala pretvoriti u više prilika. Čak je to i prilično solidno bilo u nekim trenucima kad bi se odigravalo iz prve, neloše su se pronalaze i rupe između linija, ali ... nedostajalo je više agresivnosti i više kretnje. To je uzrok malom broju prilika. Činilo se da Rijeka to dobro kontrolira. Uz prvi sritan gol uslijedila je i pogreška, prvo Bradarića koji je onako, nestrpljivo želio u napad, a posli i Anđelkovića kada u poziciji 4 na 3 neshavatljivo stoji daleko od Kramarića. Nevjerojatno je kako je Hajduk kažnjen teško za svoju jedinu veću pogrešku.
Zalet u prazno Bradarića di je njegova inercija put napada, ali sa pogrešnim dodavanjem teško ispadanje i početak akcije za drugi gol.
Anđelković daleko od Kramarića kod 0:2
Posjed i u drugom poluvrimenu, ali sa Bencunom više orijentiranim prema sredini.
Dobro je Hajduk ovo izvuka kada se već činilo da će Rijeka osvojit 3 boda vrijedna drugog mista. Opet svojom fanatičnom upornošću na krilima Torcide, ogledalo onoga šta nas je krasilo cilu polusezonu. Ka Švabe, igra se dok Hajduk ne kaže da je kraj utakmice. U 3 utakmice sva 3 puta je Hajduk bio bolji od Rijeke, bez obzira na različit kadar u svim utakmicama, ali ... bez pobjede ... 3 remija. Šteta. Rijeka će sigurno bit jača bez Eurolige, ali i Hajduk jer će proć još jedne pripreme kada su se igrači već navikli na ovaj stil posjeda baluna.
Taman smo nekako izgurali do kraja, goriva je već ponestalo.
