Hajduk-Lokomotiva 3:1, Torcida slavila 63 godine, ostali smo bez Coce

Natjecanje: 14. kolo MAXtv Prve lige
Mjesto: Split, Poljud
Datum: 26/10/2013
Suci: BRUNO MARIĆ (Daruvar); Saša Fegeš (Nedelišće), Dražen Fejer (Bjelovar); Goran Loparac (Sladojevci); Zlatko Šimčić (Koprivnica), Marin Horvat (Čakovec)
Gledatelja: 18.000


Hajduk (4 – 2 – 3 – 1): Kalinić – Vršajević (od 82. Nižić), Maloča, Milović , Jozinović  – Sušić , Bradarić  – Kouassi, Andrijašević (od 72. Maglica), Bencun – Iluridze (od 61. Pašalić)

Lokomotiva (4 – 5 – 1): Šarlija – Gorupec, Puljić, Mesarić, Musa (od 46. Pjaca) - Šitum (od 75. Peko -), Trebotić (od 61. Mišić), Chago, Šovšić, Bručić  – Budimir

Strijelci: 1-0 Bencun 38, 2-0 Bencun 87, 2-1 Pjaca 92, 3-1 Pašalić 94

Odlična utakmica za gledanje sa dosta tempa, ali i zanimljiva i iz trenerskog kuta sa prilično nadmudrivanja. Ivković je dobio od Tudora već nekoliko "peščurina" na različite načine. Od presinga do nadigravanja po cilom terenu. Nakon zadnjeg poraza na domaćem terenu (?) u Maksiruglu di je Lokomotiva pokušala igrati sa Hajdukom ovdi je bila povučena poprilično u svojih 30 metara. Onih uobičajenih 4141 se pretvorilo u 451 zbog velikog posjeda baluna kojeg Tudor forsira. Tome pomaže i novi moderan zaokret gdje Tudor zbog loše forme Maglice igra sa lažnom "devetkom" Iluridzeom, pa u njegovom kretanju po toj liniji, i povlačenju u sredinu da primi balun, dobivamo čovika viška. Istovremeno olakašavajući probijanje strana Jozinoviću i Vršajeviću.


               Hajduk kod posjeda baluna                                                               Obrana:

Hajdukova kontrola baluna uvukla je Lokomotivu čak i iznenađujuće duboko s obzirom na tehničku kvalitetu njihovih igrača, ali taj pritisak u prvom poluvremenu nije donio i previše opasnosti. Nekoliko poluprilika je vjerojatno i Ivkovića ostavilo u uvjerenju da bi Lokomotiva to mogla izvući do kraja utakmice, posebno kad su se othrvali početnom pritisku, valovima napada, bez obzira na posjed koji su BILI imali. Ipak, sjajna akcija za gol je okrenula utakmicu, ne odmah, ali već na poluvremenu ulaskom Pjace. Gol Bencuna, 38.min. 1:0 :

Uvođenje svježeg Pjace umisto Muse odmah u 46.minuti značilo je da Ivković oće pribacit težište na desnu stranu di je Vršajević već bio umorniji probijanjem strane u prvom poluvrimenu. Pjaca i Bručić na toj strani uvijek znače pritisak na protivničku obranu. Tudor je reagirao zaustavljanjem Vršajevića. U samom početku to i nije dalo neke rezultate Lokomotivi jer je Trebotić bio prilično indisponiran pa je Hajduk u otvorenijoj igri gostiju dolazi do puno više prilika koje nažalost nisu iskorištene. Problem se pojavio ulaskom Mišića, još jednog driblera u 61.minuti umjesto Trebotića. Iako Tudor reagira i vidi opasnost, u istoj minuti uvodi Pašalića umjesto Iluridzea želeći pojačat sredinu svježom krvlju, Lokomotiva ima inicijativu i opasno prijeti. Najviše iz razloga jer Bencun, Sušić, Kuoassi i Andrijašević ne sudjeluju toliko u obrani, a balun u napadu ne možemo zadržati pa se stvara rupa između linija. Tudor reagira 10 minuta kasnije i mijenja Andrijaševića (još uvijek daleko od svoje forme) uvođenjem Maglice, sa idejom da mu prima balun, iznudi prekršaj i prebaci težište igre u napad. Šahovski, Ivković vuče potez u 75.minuti i mijenja umornog Šituma Pekom pokušavaju održati tempo pritiska na zadnju liniju Hajduka koja puca najviše na našoj desnoj strani gdje Tudor u 82.minuti vadi Vršajevića i stavlja Nižića. Malo čudan potez jer je ima Mikanovića (ako Mikanović nije ozlijeđen). Vjerojatno je bila ideja radi skoka u zadnjim minutama. U to vrijeme se vidi kako je Tudor u jednom trenutku poludio na Kuoassija jer ne pomaže dovoljno. Lokomotiva nije išla tom taktikom nego je i dalje držala balun na travi pa je Nižić tu bio bespotreban. Srićom smo dali gol za 2:0 na vrijeme jer nakon smanjenja rezultata na 2:1 i onih odbijanaca opet u zadnjem napadu Lokomotive nama nedostaje desni bek (i Kouassi opet kasni) jer je Nižić ostao na prirodnoj poziciji stopera. Chago promašuje balun na naših 16 metara i put je bio otvoren neobičnom golu za 3:1. 

Juriš:

Zaslužena pobjeda u odličnoj utakmici za naše prilike, uostalom većina je takvih utakmica kad su Tudor i Ivković suparnici, na naše veselje prilično uspješno za nas.

Dobra stvar je da Tudor ne robuje jednoj taktici, odnosno sklon je promjenama sistema ovisno o stanju i formi momčadi. Početnih 433 sa visokim presingom evoluiralo je i do ovih 4231 sa lažnom devetkom. I Hajduk igra i dalje napadački sa visokim posjedom baluna, koji se u ovoj utakmici penjao do 70:30 protiv tehnički jake ekipe. Ovo nerobovanje sistemu ima još jednu pozitivnu stvar, a to je da nitko nije siguran da će igrati. Time malodušnost, najviše uočena kod Andrijaševića, zbog poznatih (političkih) razloga mora prerast u njemu u želju inače ga neće biti, odnosno sidit će na klupi 3 godine koliko mu traje ugovor. Nekad se to u Hajduku rješavalo "tihim štrajkovima" i bojkotiranjem trenera na terenu od strane više igrača dok se trenera ne makne. Kad pojedinac to radi onda vrlo lako trener to uoči, odnosno opiše to lošom formom pa igrač završi na klupi. Tako trener dobije i na autoritetu kod ostalih jer nisu igrači slijepi. U ovom novom Hajduku toga nema iz više razloga, mladost koja nastupa željna je svake minute, a imaju sjajnu podršku Torcide koja ih bodri i kad loše ide, upravo iz razloga te Hajdučke borbenosti:

"HAJDUK, koliko volim ja tvoje pobjede ma igraj muški i kad te ne ide, HAJDUK, bez tebe moj je život nesretan jer ja živim za samo jedan san, HAJDUK, jer mom životu smisao si ti, uz tebe vječno su tvoji splićani, HAJDUK, nanananananana ... "

Uklizavanja Jozinovića i Vršajevića u sprječavanju izjednačenja, onakvo bacanje Kalinića u noge protivničkim igračima, ono uklizavanje prvo Pašalića pa sekundu poslije Bradarića u želji da spriječe kontru protivnika (ma koliko to bilo netaktički), ona slika kada Milović diže strijelca Bencuna su taj HAJDUK. Hajduk kakvog znamo, bez menadžera (iako ih uvijek ima), bez čuvanja, borba do zadnjeg atoma snage pa ako ide, ide, ako ne da si sve od sebe. Kažu slika govori uvijek puno više od riječi, kad pogledaš facu Bencunu i Miloviću, ali i ruku Maloči i Jozinoviću, sve ti je jasno.

Tako dolazimo do jednog pravog Hajduka kakav se bio jedno vrijeme izgubio u političko-managersko-igračkim igricama, koji su uspili napraviti nevjerojatan minus od 500.000.000 kuna tijekom 15 godina (plus uz to i preplaćenost igrača koji su pokupili vrhnje uglavnom državnih tvrtki kao sponzora) i dovesti klub na rub bankrota, udaljiti publiku, scenarij kakav je doživio Dinamo. Samo je kod Hajduka razlika Torcida. Torcida koja se i ovom prilikom pokazala boljom od svojih rivala iz Zagreba. Za razliku od nekadašnjih dodvoravanja i uhljebljenja u politici sada se održala distanca, a opet mudrošću igralo put politike i dojučerašnjih uhljeba iz kluba koji znaju kakav je Hajduk slastan kolač. Traje ta ljubav evo sad već pune 63 godine, a srce kuca ka da je jučer rođeno. Politika i uhljebi su uz svesrdnu pomoć korumpiranih (na ovaj ili onaj način) medija, znali u prošlosti iskoristiti uvijek buntovnu narav Torcide, proglašavajući je "grupom opasnih namjera", "ubojicama", "povampirenim ustašama", "ulicom". Ta vruća krv, koja sa svakom novom generacijom iznova užga, puni srce i održava ga ovako vitalnim, ne dopuštajući nikome da se igra Hajdukom, čuvajući ga od takvih šapa. Istovrimeno uz duhovite i mudre akcije Torcida nije izgubila svoj prepoznatljiv bunt na tribini, od zapaljene baklje do dišpeta u navijanju kontra tih šapa. Jednako tako i put "nogometnih vlada", prije FSJ-a, a sad put HNS-a, koji se davno prometnija kao servis jednom čoviku, umisto da zaštiti Hrvatski nogomet. Politici i ex-uhljebima je ostala ta zapaljena baklja kao jedino sredstvo pritiska (ako ne računamo ove tupaste vaučere) putem medija i politike.

"Uredite tribinu, pronađite krivce u svojim redovima", "popisat ćemo vas, transportirat i označit kao židove u 2.svjetskom ratu", "batinat kao u Žilini, "dopustite nama u policiji neograničene ovlasti"

Međutim, vrimena se minjaju. Demokracija je ispravila povijesne nepravde batinanja, popisivanja, označavanja i transportiranja. Mediji više nisu kolumne "choosen one bardova" koji su svojim perom mogli varati mase za šaku nečega (makar riže u rižotu). Pero punjeno i krvlju Torcide kroz povijest. Direktno ih označavajući ili indirektno huškajući javnost. Danas Torcida ima odvjetnika za pravnu bitku pa dobije slučaj u Žilini ili slučaj kontra novinarskog podmetanja, danas Torcida lukavošću izbjega balvane vaučera koje baca HNS ali jednako tako nije upitno da će dobiti i pravnu bitku oko vaučera. Neprijatelj nikad ne spava i sinoć bard novinarstva pokušava gradonačelniku nametnuti temu "zašto ne prijave sami krivce", dok jednako tako licemjerno u svojim prethodnim emisijama za novinare govori "ne možemo mi bit policija i pisati sve nepravilnosti za koje znamo" ili "teško je dokaziv manjak od 500.000.000 u 15 godina". Naravno, jer tko zna gdje istražitelje može dovest trag novca. Možda do samih novinara. Normalno, nikad Torcida neće cinkat navijače iz grupe niti će se prestat baklje palit jer to je dio postojanja Torcide. Baklje se pale kao dio koreografije svugdi u svitu pa i Platiniju ispred nosa u Parizu, koliko god naši mediji to htjeli prikazati drugačije. Jednako tako živimo u državi, ili ako ćemo bliže, sa HNS-om, stalno osumljičenim za korupcije nevjerovatnih razmjera. I koliko onda može biti licemjerno prozivat navijačku grupu zbog bakljade ? Locirati, prebrojavati, popisivat i transferirati vaučerima (zvuči poznato?) ? Zbog čega ? Zbog loše organizacije policije i organizatora u Rijeci koji su plaćeni za taj posao (policija od nas samih poreznih obveznika) ? Čak sindikat policije traži dopuštanje batinanja bez pitanja ?!

"Oni bi tili da se ne čuje naš glas 
i novim zakonima udaraju nas,
al svaki udarac nas jača to poručujemo mi 
sve do kraja mi ćemo se boriti,
Kontra zakona,kontra zabrana,
njima u dišpet neka gori bengalka 
jer u njoj gori naša želja to poručujemo mi,
sve do kraja mi ćemo se boriti!"

I za kraj, ostali smo bez velikog čovika, velikog navijača Hajduka. Preminuo je Vinko Coce. Čovjek kojeg će oni koji ga ne poznaju pamtiti po posebnom glasu i vrhunskim pjesmama koje su na tribini znale naježiti i podignuti atmosferu do vrhunca, a oni koji su ga poznavali opisali su ga kao sjajnog čovika. Uvik spremnog pomoći, dobričina, ko kruv. Sprovod je bio na dan rođendana Torcide. Puno je simbolike i u tome. Coce će ostati zauvijek tu svojim glasom, svojom pismom koja će podizati na noge nove i nove generacije, još dugo i iza nas.

Mater nas je rodila
kod staroga Placa
čin smo oči otvorili
za Hajduk smo bili.

Odmah su nas tamo
motali u bilo
to je naša povist
tako je to bilo.

Ime su nan dali
Torcida iz Splita
zvonila su zvona
na sve strane svita.


To je naša povist
tako je to bilo
Hajduk živi vječno
šta bilo da bilo.

Ako te 'ko pita
i na kraju svita
odakle si doša
reci mu iz Splita

Ako te 'ko pita
reci mu bez stida
reci mu uz Hajduk
ime Torcida.

Moj golube bili
raširi krila,
najlipša boja,
boja je bila.

U svit poleti
svima pokaži
nama se vrati
na Plac najdraži.

Sjevero-istok
sjevero-zapad
Idemo bili
svi u napad.

Valovi kreću
Torcide znajte
i s Torcidom
svi zapivajte.