Hajduk - Osijek 1:1

Hajduku samo bod, šteta

Dostupnošću razno raznih igrica, informatizacijom, našom poznatom Hrvatskom radoznalošću, svi smo se pretvorili u "vrhunske stručnjake" za nogomet. Taktike, igrače, tržište igrača, ma sve. Jednostavno, ponekad je zadivljujuća ta samouvjerenost u točnost svojih razmišljanja. Uz sve to ide i nametanje tog razmišljanja kao jedinog točnog. Nažalost, većina nikad nije bila trener i ne shvaća bit toga razmišljanja, koje su to bitke u glavi sa toliko informacija kojih imaš sa treninga. Kada koga staviti, zašto koga staviti, kako se tko osjeća u tome trenutku, kada koga zamijeniti.

Za razliku možda od sličnih blogova, novinarski tekstova, pokušat ću unutar ovog bloga približiti i tu psihološku stranu, odnosno, umjesto uobičajnog pljucanja, onaj klik u glavi trenera na klupi što je određenim potezom htio postići, a nije ili je dobio. Virujem da će biti zanimljivo.

Iako je i ove sezone kadar (kao i prošle) prilično šarolik šta se tiče kvalitete, naravno, uvjetovan neimaštinom, Tušo sasvim solidno gura. Kod njega se vidi ono šta se od trenera očekuje, stvaranje igre. Mnogih treneri kod nas prođu akademiju kao nekakav logičan nastavak karijere i onda se suhoparno igraju na terenu taktika i svojih, u najmanju ruku, čudnih razmišljanja. Često bliže gore navedenim samozvanim trenerima i igračima "football managera" i sličnih igrica. Naravno, i taj dio može biti uvjetovan stanjem kluba ili financijskoj situaciji. Veliki dio trenera nikad ne odmakne od neke nabijačine visokih baluna, priskakanja igre jer jednostavno do protivničke branke ne zna ni doći. Ostatak se svede na fizičku pripremu i deračinu s klupe na postavke u obrani.

Tušo za razliku od tih trenera i trenerčića, s ovakvim kadrom, koji je prilično tehnički ograničen, stvara igru. Najbolje se to vidi u posjedu baluna, odnosno igri sa viškom ljudi u sredini. Kako Hajduk ima prilično neiskusnu ekipu (uz neka tehnička ograničenja), ima trenutaka kada se taj višak pribaci previsoko, zaboravljajući obranu. Ako se izgubi balun u nezgodnom trenutku dok smo inercijom put protivničke branke dogodi se višak na našoj polovici (gol Slavena i sad Osijeka) jer je logično inercija protivnika u pravcu baluna. Istina, ne događa se često, ali je to vrlo opasno, posebno u susatvu 352, koji se zbog posjeda baluna  u našem prvenstvu praktički pretvara u 424 (slika 1).

Osijek je igra 442 i 451 u obrani, najčešće ovisno o nama i našem pritisku. Tušina ideja je za razliku od 4231 koji je se pretvarao u 343  (slika ispod, kad je imao na raspolaganju Bukvu) u prijašnjim utakmicama, sada bila da dobije i Nižića i Milovića visoko u 424, opet sve uvjetovano našim posjedom baluna.

Kako se vidi odmah prema slici, a bilo je i za pretpostaviti prije utakmice (kad znaš da protivnik dolazi parkirat dva busa), najbolnija točka je da ti dobro isprate izmjenu mista Sušić-Pašalić (sa smjerom kretanja baluna minjaju mista). Tada ostaje da igru vode Nižić i Milović (u manjoj mjeri Anđelković jer obično njega preuzme istureni igrač) pa čak i Maloča nekim izrazito rizičnim dubinskim balunima (ona šansa Kouasija). Naravno, Nižić i Milović dobro uspore igru jer tehnički nisu toliko potkovani, ali i radi opreza put nazad.

Ako imaš još pritom sakrivene napadače, onda jednostavno nemaš igru. U prvom poluvremenu nije to izgledalo loše, sasvim solidno, posebno ako se uzme u obzir 9 igrača protivnika iza baluna. Nekoliko odličnih prilika, ali i uobičajena pogreška iz želje da zabiješ drugi gol. Anđelkovića je igra povukla tako da je kasnio za svojim igračem (šteta šta nije napravija profesionalni faul u trenutku kad je mogao).

I šta se dogodi na poluvrijeme, Tušo zamjeni Anđelkovića i Maglicu, Bradarićem i Iluridzeom. kako to objasniti ? Po meni, nestrpljivost, ključna rič ovog "samo" boda. Pomalo nekad iritira kako igrač ne odradi jednostavne stvari, osim krivog postavljanja kod gola, Anđelković je imao još par pogrešnih dodavanja i postavljanja. Dok je kod Maglice iritantno koliko mu triba prilika da da gol. Tuši se vjerojatno skupilo sve to i reagira je impulsivno. Prominit dva igrača na poluvrime nije uobičajeno, ali i pritom zadržat opet isti sistem 352. Značilo je da Tušo u Iluridzeu traži tog realizatora, a u Bradariću još dodatnu sigurnost i čovika koji će podilit malo brže i preciznije balun od Anđelkovića. Nažalost, ne da nismo dobili ništa nego smo izgubili jer su obadvojica bila indisponirana. Iluridze se nije vidija, a Bradarić je griješija u dodavanjima. Ostali su već pomalo počeli srljat, jedan od razloga je i šta izmjene nisu podigle igru, dapače.

Kad protivnik koji dođe po bod drži remi lagano, njemu krila rastu, a ti pod imperativom postaješ sve nestrpljiviji. I onda ona najjednostavnija dodavanja na 5 metara udaljenosti izgledaju nedostižno tehničko znanje.

Normalno, oni iz početka teksta će tu satrat Tušu, ali jednostavno, dogodi se ovakva stvar i Mourinu i Guardioli. Posebna neizvjesnost su u igri uvijek rekovalescenti, u ovom slučaju Anđelković i Iluridze. Čovik se nekad nesvjesno čuva, a nekad mu i triba vrimena za natjecateljski ritam. Naša situacija sa kadrom Tuši ne ostavlja baš prostora za razumijevanje svačije situacije, a posebno činjenicom da smo na samom vrhu tablice. I dogodi se 1:1 kontra Osijeka. Šta je tu je, idu nove utakmice, novi izazovi, i to kakvi, najteži.

Sa strane pisanja bloga bit će zanimljivo kako ćemo se postaviti u tim utakmicama. Kontra Dinama sa njegovim brzancima na boku, ali i solidnim igračima sredine terena koji ti neće dopustit ovakav posjed očekujem da se Tušo vrati na 4231 ili 442. Premda će i on sam isticati da je u današnjem nogometu bitna transformacija i način igre bez obzira na postavke na terenu, od postavke se ne može pobić. Pa o čemu bi onda "stručnjaci" pisali.

Anđelkovićeva asistencija, Osijek u 451, Kouassi i Maglica dolaze po balun, Avdija koristi prostor

Stoper izaša za Kouassijem, otvorivši prostor Avdiji, bek nije ispratija, 1:0

Odmah kriva postavka di ja Anđelković otišao bez potrebe ispred svog igrača kojeg nekako uspijeva stići

iako u kontaktu, ne radi prekršaj

iz toga kontakta gubi korak i kasni

i još ne stiže na povratni balun, 1:1

srljanje nakon izjednačenja (uobičajno se gubi glava) dovodi do situacija gori navedenih u tekstu (srce isprid glave), već 4 minute iza, di Osijek može i povesti

nastavak srljanja, istina iz ovoga se izrodila 100% prilika za Kouassija nakon glavometa, ali da Maloča daje balun sa zadnjeg igrača ... hmmmmm









I dalje su tu prisutne dječje bolesti koje su ovaj put Tušu dobro iznervirale da napravi dvi izmjene. Valljda ćemo ih isčistit s vrimenom.